Hrvatski gitarist Ratko Zjača desetljećima živi i radi u Nizozemskoj, a prije nekoliko dana je sa svojim ZZ Quartetom svirao na festivalu Jazz.hr/jesen. U najavi koncerta uručena mu je ovogodišnja HDS-ova nagrada “Miroslav Sedak Benčić” za autorsko stvaralaštvo na području jazz glazbe, za što je nagrađen ovacijama. Nadahnuća za stvaranje Zjača crpi iz mnogobrojnih putovanja diljem svijeta te proučavanja i strastvenog uživanja u raznim umjetnostima: književnosti, slikarstvu, kazalištu, kinematografiji… Njegove skladbe odaju prepoznatljiv rukopis, a on se temelji na otvorenosti prema svim umjetničkim formama, prijateljstvima, duhovnom uzdizanju, disciplini i predanom radu, te prije svega na zdravoj tradiciji jazz glazbe. Njegova je gitaristička vještina neupitna, a djela odišu posebnim ugođajem, daškom nostalgije, pričaju priče, pobuđuju maštarije. Zato ih vole svirati legende jazza, glazbenici koji su ih s njim snimili, među ostalima Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Steve Gadd, Adam Nussbaum, Miroslav Vitous i Randy Brecker. U kratkom intervjuu otkrio nam je pozadinu ZZ Quarteta, svoje karijere, ali i dojmove nakon primanja nagrade HDS-a.
Kako se rodila ljubav prema jazzu?
Ljubav prema glazbi je od kada znam za sebe, a kada sam u srednjoj školi dobio albume od bubnjara sa kojima sam svirao u rock bandu od Joea Passa “ Virtuoso” i Johna Coltranea “ Impression”, moj se život promijenio.
Nadahnuća za stvaranje, osim u raznim umjetnostima kao što su književnost, slikarstvo, kazalište i kinematografija, crpite i iz mnogobrojnih putovanja diljem svijeta. Što vas, vezano uz putovanja, najviše inspirira?
Nove sredine, priroda, ljudi i nove situacije u kojima se nalazim i naravno umjetnost, otkrivanje novih umjetnika.
Na Jazz.hr/jeseni ste nastupili sa ZZ Quartetom! Kako je ZZ Quartet dobio ime?
ZZ Quartet postoji već 10 godina i to je posebna grupa sa originalnim zvukom i otvorenosti prema svim vrstama umjetnosti i nismo sluge nikakvog stila već totalna glazba. ZZ je skraćenica za Zjača – Zanchini.
Što smatrate svojim najvećim dostignućima, po pitanju glazbe, ali i života?
Živjeti od glazbe, za glazbu i raditi ono sto najviše voliš i vjeruješ bez ikakvih kompromisa.
Surađivali ste s jazz imenima kao što su Reggie Workman, Al Foster, John Patitucci, Steve Gadd, Adam Nussbaum, Miroslav Vitous, Antonio Sanchez i Randy Brecker. Otkrijte nam koje su vam suradnje bile najzanimljivije. Rado bismo čuli i pokoju anegdotu!
Da, imao sam sreću svirati sa najboljima, a sve je počelo kada mi je Reggie Workman rekao kao mladom studentu da budem u krugu najboljih, jer to je način kako da učim. Bilo je nevjerojatnih iskustva tu, kao na primjer svirati sa Reggiejem Workmanom i Alom Fosterom u New Yorku. Mislio sam da sanjam dok su iza mene svirali Coltraneov basist i Milesov bubnjar. Još mi je Reggie onda rekao da je donio bas s kojim je svirao s Johnom Coltraneom. Nevjerojatno je bilo sa Steveom Gaddom i Johnom Patitucciem ili biti na turneji sa Miroslavom Vitousom koji je nevjerojatan glazbenik i nevjerojatan karakter.
Kada biste trebali odabrati samo 5 riječi kojima biste opisali život umjetnika u Nizozemskoj, koje bi to riječi bile?
Zemlja koja cijeni vrijedne i kreativne ljude i u egzistencijalnosti.
Da niste glazbenik po vokaciji, čime biste se bavili u životu? Bez čega ne možete zamisliti početak dana?
Vjerojatno bih radio kao učitelj meditacije.
Dobitnik ste HDS-ove nagrade “Miroslav Sedak Benčić” za 2018. godinu za autorsko stvaralaštvo na području jazz glazbe, a za 25 godina skladateljske i diskografske karijere. Kako se osjećate i što to za vas znači?
Naravno da je lijep osjećaj da me takva kompetentna institucija nagradila, ali sa druge strane ne želim biti arogantan, jer oni koji me poznaju dobro znaju da nisam, ali ako se pogleda moja diskografija, tko je sve svirao na mojim albumima i ogroman broj koncerata mislim da je to vise nego zasluženo. I još jedna informacija što mnogi ne znaju, a to je da sam prvi hrvatski gitarista koji je dobio diplomu jedne europske akademije za jazz gitaru.
