Šansona je kao forma zaživjela na festivalu zabavne glazbe u Zagrebu 1964. godine, kada je skupina autora izašla pred publiku s pjesmama koje su svojom kvalitetom stihova i glazbe otvorile nove prostore u svijetu glazbe. Brzo prihvaćena od kulturne javnosti, ova forma postala je poznata kao Zagrebačka škola šansone. Unatoč uspjesima, festivalske večeri posvećene šansoni nestale su s scene, iako je šansona postala ključni dio hrvatske i zagrebačke glazbene baštine.
Godine 1998., u želji da ponovno ožive Zagrebačku školu šansone, Hrvoje Hegedušić, Hrvoje Markulj, Dalibor Paulik, Zvonko Špišić i Zvonko Zidarić pokreću Chansonfest. Ovaj festival ne samo da okuplja poznate autore žanra, već i otvara prostor za nove talente i senzibilitete. Šansona, kao urbani žanr, oslikava suvremeni život na poseban, poetski način, primjeren našem kulturnom prostoru.
Prvi Chansonfest donio je koncertnu večer posvećenu opusu Zvonimira Goloba, dok su naredne godine bile posvećene pjesniku Željku Sabolu i hrvatskoj ratnoj šansoni. Chansonfest je svake godine ugostio ugledna autorska i izvođačka imena iz inozemstva, uključujući umjetnike iz Austrije, Češke, Francuske, Italije, Makedonije, Poljske, Slovenije i Ukrajine. Hrvatski umjetnici koji su obogatili festival svojim nastupima su Arsen Dedić, Ibrica Jusić, Lada Kos, Gabi Novak, Lidija Bajuk, Hrvoje Hegedušić, Radojka Šverko, Zrinko Tutić, Ksenija Erker, Vladimir Kočiš Zec, Rajko Dujmić, Dražen Žanko, Alka Vuica, Jakša Fiamengo, Krešo Blažević, Aljoša Šerić, Nina Romić, Zvonko Zidarić, Zvonko Špišić i mnogi drugi. Chansonfest svojim doprinosom značajno obogaćuje kulturnu ponudu naše sredine.
S namjerom da unaprijede organizaciju festivala, Hrvoje Markulj, Zvonko Špišić i Zvonko Zidarić osnovali su 2003. godine Umjetničku organizaciju Chansonfest. Hrvoje Markulj, kao ravnatelj festivala, predano vodi ovu manifestaciju, koja iz godine u godinu potvrđuje svoje mjesto na kulturnoj sceni Hrvatske, njegujući tradiciju i otvarajući nove putove u svijetu šansone.
