Kada u isti lonac ubacite grad Rijeku, alternativni izričaj i ženski vokal onda znate da konačni proizvod ne može biti nešto loše. Petra Leifert mlada je kantautorica potekla s riječke punk scene, a uzimajući ovu činjenicu u obzir, jasno je da glazbi koju stvara pristupa beskompromisno.
Njezin aktualni projekt grupa je odlično pogođenog imena za stil glazbe koju izvodi – Leifert (inače djevojačko prezime njezine majke), elektro duo koji uz Petru čini i zagonetna Gia, čiji pravi identitet možda i otkrijete ako dovoljno dugo fokusirate oči i uši na njihovu glazbu. Sve navedeno razlog je više da nabavite debi album grupe i uživate u atmosferičnim zvucima Leiferta.
Za početak možda da predstaviš ukratko grupu i članove?
Leifert su nastale 2010. godine promjenom postave grupe Larve, a bend sačinjavaju dvije vrlo mlade žene: Petra Leifert na vokalu, bassu, sintu i matrici i Gia Leifert na sintu. Radi se o elektro synth duo bendu koji kombinacijom nekih starijih bendovskih štihova, kao što su EBM kasnih 80-ih i synth pop tokom 80-ih, te novijih tehnika stvaranja pretežito sintetičkih zvukova, tvore jedan zasebni i pomaknuti zvučni zid elektronske glazbe. Početkom 2013. odabranih dvanaest pjesama, stvaranih od vremena nastanka benda, objavljeno je na istoimenom Leifertovom prvom studijskom albumu, čija tri singla imaju i video spotove: Ništa, Jegulja i Suton.
Nedavno je objavljen video za singl Suton, koji uključuje zanimljiv način kadriranja. Čija je bila ideja za spot?
Ideja je bila moja, a inspirirala me je gospođa Ana Štefok nakon što sam pred otprilike godinu dana na televiziji uhvatila dokumentarac o njoj, gdje su se puštali njezina razna televizijska gostovanja, koja su većinom crno-bijela s minimalističkom pozadinom. Mislim da su zbilja lijepa i posebna, ugodna i intimna, a u isto vrijeme vrlo otvorena gledateljima. Reakcije na Leifertov spot za pjesmu Suton su super, jer su ljudi prepoznali ono što nam je i bio cilj, a to je da bude ugodan i minimalistički video. Uz primjenu moderne produkcije ne spada u kategoriju “retro” i ne liči na izvornu ideju te je zbog toga meni suvremen i poseban na svoj način.
Rijeka je oduvijek bila poznata po jakim ženskim rock ličnostima. Od Vesne Vrandečić (Xenia) pa do Ratke Rural (One Piece Puzzle). Kako se ti nalaziš u tom društvu i kako su navedene (ili neke druge) utjecale na tebe?
Da, Rijeka je zbilja jedan poseban grad po pitanju umjetnosti i ugodno se osjećam u njemu. Imala sam raznih utjecaja, ali na mene je najviše utjecala Tea iz benda Kaos koja je imala jako poseban glas i način pjevanja. Prve demo snimke Larvi zvuče upravo kao “vokalna kopija” Kaosa. Danas slušam uglavnom strane bendove jer mi više odgovaraju.
Što te je potaknulo i potiče na stvaranje ove vrste glazbe? Preferiraš malo mračniji izričaj…
Potaknulo me saznanje da sam se našla u glazbi i da ju jako duboko osjećam. Ništa ne mogu raditi s tolikim guštom i strašću kao glazbu i sve što ima veze s njom. Što se tiče izričaja, on je onakav kako se osjećam u određenom periodu života. Ne opredjeljujem se na žanrove i ne ograničavam se u životu, ali da, prvi album definitivno ima mračniju notu. To je došlo po putu, ništa nije slučajno. Ne slušam samo mračnu glazbu, tako da materijal nije mračan zbog utjecaja.
Kakve teme te zaokupljaju? Postoji li neka poruka koju želiš prenijeti slušateljima?
Teme koje me zaokupljaju su one koje proživljavam i iskusim, isto kao i one koje su imaginarne i u prenesenom značenju (kao npr. u pjesmama Suton, Promjenjiva, itd.). Imam poruku u tekstovima, ali istovremeno to nisu tipične poruke, jer se ne radi o parolama i opredjeljenju. U mojim tekstovima slušatelj se može ili ne mora prepoznati, oni se baziraju na nekim realnim iskušenjima i situacijama. Zato ne smatram svoju glazbu mračnom nego mi je avanturistička i za mozganje. Otvorena je slušateljima jer tekstovi mogu imati više značenja odjednom.
Mnogi domaći autori alternativnog stila navode kako im je lakše pisati na engleskom. Ti pak pjevaš na hrvatskom. S jedne strane to je sigurno bolji način za promociju glazbe u domaćim medijima, s druge možda je teže postići nešto vani. Kakav je tvoj stav?
Pjevam na hrvatskom jer su mi tekstovi padali na papir i super su takvi kakvi jesu. Ako se Leifertu pruži prilika za nastupe u inozemstvu, naravno da ću prepjevati nekoliko pjesama na engleski. No i ovako imamo stvarno puno pozitivnih kritika od raznih inozemnih slušatelja i to sve više. Meni je osobno čuti neki strani bend da pjeva na svojemu jeziku vrlo posebno i privlačno, tako da ja ne vidim ništa loše u tome.
Kakva je, po tvojem mišljenju, elektro scena u Hrvatskoj? Tu je Lollobrigida, neko vrijeme u Rijeci je djelovao i Klaus… Postoji li netko s kim bi htjela surađivati na našoj sceni?
Elektro scena u Hrvatskoj nimalo nije po mom ukusu. Ima jako površnih materijala i nedorađenog produkcijskog dijela. Naravno, postoje projekti koji su meni dobri i zanimljivi i koji mi lijepo rade, no oni su u jako malom broju. Zasada nemam želju ni s kim surađivati, jer smatram da moram još materijala napraviti i izdati, te za koju godinu bi suradnja imala smisla. Odnosno kada se Leifert još malo bolje definira i upečati na sceni.
Koliko si kao mlada glazbenica upoznata sa svojim autorskim pravima?
Mislim da dovoljno znam svoja glazbena prava, i zasada mi je sve ok što se tiče tog dijela.
Izvor: Zamp.hr
