Prvi put u povijesti ovoga petka, 24. studenoga u 19:30 sati, u svojem OFF-ciklusu u Velikoj dvorani Lisinski Zagrebačka filharmonija muzicira uz Teslinu zavojnicu. Na posebnom multimedijalnom koncertu praizvodi se niz skladbi posvećenih Nikoli Tesli, u povodu 80. obljetnice njegove smrti. Zavojnicu je za Tehnički muzej u Zagrebu kreirao Ivan Kožar, dok uz orkestar nastupa i gospićko Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Degenija koje izvodi ličko nijemo kolo, te Hrvatski vokalni ansambl Sveti Blaž iz Zagreba, svi pod vodstvom šefa-dirigenta Filharmonije, poljskog maestra Dawida Runtza. Svoj obol velikom znanstvenom geniju i vizionaru dat će i naši etablirani skladatelji srednjega naraštaja – Frano Đurović, Dubravko Palanović i Marin Rabadan – režiju potpisuje Petra Radin, a u projekt je uključen cijeli tim zadužen za scensko oblikovanje. Zbog svjetlosnih efekata događaj se ne preporuča osobama s elektrostimulatorom srca kao ni osobama s epilepsijom. Program počinje Rabadanovim aranžmanom Schubertove Ave Marije, djela izvedenog na Teslinu sprovodu, gdje će se s Filharmonijom združiti glasovi sastava Sveti Blaž. Slijedi doživljaj Teslina djetinjstva u Lici kroz autorsku skladbu Smiljan Dubravka Palanovića, na koju se nadovezuje Putovanje istog skladatelja koje opisuje put velikog znanstvenika iz rodnog Smiljana, preko gimnazije u Karlovcu, sve do New Yorka u kojemu je doživio profesionalni vrhunac i životni kraj u hotelu New Yorker.
„Pisanje glazbe na temu života i djela genija kakav je bio Tesla čini se poput neuhvatljive niti. Prije nego što sam počeo pisati, osjećao sam se nedostojno, maleno; svakako to nije bio lak zadatak”, započinje Palanović i dalje objašnjava: „Glazbena priča ne ide kroz Teslin život do kraja linearno i kronološki jer glazba, po mom sudu, ne može tako ići kad opisuje nečiji život i rad. Ona ima svoj vlastiti život, bez obzira na to što mi pokušali riječima opisati, dočarati, dokazati, objasniti.”
Drugi dio koncerta opisuje znanstvenikovu inspiraciju u okolini i elemente na kojima se napajao stvarajući najveće izume. Niz počinje simfonijskim stavkom Central Park In The Dark Teslina suvremenika Amerikanca Charlesa Ivesa, slijede Bachova Tokata i fuga u d-molu koju je znanstvenik jako volio slušati te završava Rabadanovom obradom solo pjesme Vilinski kralj (Der Erlkönig) Franza Schuberta na stihove Johanna Wolfganga von Goethea, njemačkog pjesnika kojega je izumitelj često citirao i jako štovao. Tu skladbu možemo doživjeti i dublje jer opisuje smrt sina na konju, što podsjeća na nesretan kraj Teslina brata koji je ostavio biljeg tuge u njegovu životu. Otpjevat će je Hrvatski vokalni sastav Sveti Blaž uz Teslinu zavojnicu i Zagrebačku filharmoniju.
I naposljetku, još jednom se trojica skladatelja praizvedbama novih djela klanjaju velikanu. Frano Đurović autor je skladbe Tesline frekvencije, koja se sastoji od tri kontrastna stavka attacca. Prvi (To je ona druga slika) opisuje reminiscencije na Liku, Ameriku i Niagarine slapove, drugi (Hvala ti, majko moja) oglazbljuje Teslinu ljubav prema majci, gdje se uključuju glasovi Svetoga Blaža, a treći (Bez ispaljenog metka od nepoznatog strijelca) svojevrsni je koncert za Teslinu zavojnicu i orkestar.
„Jedino čisto u Teslinu životu, osim posvećenosti svom poslu, bila je ljubav prema majci”, zamjećuje Đurović i pritom opisuje svoju skladateljsku nakanu:„Kada je čuo da se razboljela, odmah se vratio u Hrvatsku. Umrla mu je na rukama i to je trenutak koji sam pokušao opisati, zahvalu svojoj majci.”
Nakon Đurovića, i Marin Rabadan će se iskazati kao skladatelj, ne više samo kao aranžer. U Letu besmrtne ljubavi svojom glazbom opisat će Teslinu ljubav prema golubovima, s kojima je znanstvenik živio u hotelu New Yorker, posebice prema jednoj golubici nakon čije je smrti i sam umro.
„Ova skladba oda je nesebičnoj, neokaljanoj i čistoj ljubavi koja ne poznaje prepreke”, otkriva nam Rabadan. „Let golubice iznad New Yorka predstavlja slobodu duha i neopterećenost običnim i materijalnim. Vinuvši se u zrak, sve granice nestaju, svi okovi pucaju, sve se predrasude rasplinjuju, a ostaje samo ljubav. Bezgranična, beskonačna.”
Posljednja skladba ne označava kraj, već početak: Svjetlo Dubravka Palanovića govori o besmrtnosti, odlasku, prelasku i zatvaranju kruga. U njoj se združuju i Filharmonija i vokalisti Svetog Blaža i Teslina zavojnica, a skladatelj pojašnjava: „Naslov trećeg stavka Svjetlo slojevit je. S jedne strane možemo ga promatrati kao Teslino uvjerenje da se svi pretvaramo u svjetlo nakon smrti i da samim time ne umiremo. To je njegova religijska komponenta, koju je uvijek naglašavao. S druge strane, njegovi izumi vezani su za svjetlo, tj. svjetlo je produkt njegovih izuma. S treće strane, one biblijske, svjetlo je ono čemu težimo i čemu idemo – Bog je svjetlost.”
Redateljica događaja Petra Radin najavljuje spektakl za pamćenje i daje publici zadatak: „Ovo je oda znanstveniku kroz jezik glazbe, jezik koji je Nikola Tesla jako dobro poznavao. Ljubav između znanosti i umjetnosti potvrđuje i slogan sezone Zagrebačke filharmonije, Frekvencija srca. Čast je stvarati za genija čovječanstva koji nas je sve zadužio svojim pronalascima, ali i vjerom u dobro i velikodušnošću kojom nas je darivao za dobrobit čovjeka. Njegovi izumi na daljinsko upravljanje koje je patentirao baš u studenom, kada i mi obilježavamo veliku obljetnicu njegove smrti, bili su namijenjeni za povezivanje svijeta. Gdje smo danas i što bi na današnjicu rekao naš znanstvenik? Što svatko od nas može napraviti da njegova vizija zaživi u ovim danima kad ratovi bujaju svijetom?”
Nitko iz Lisinskog neće izići kakav je ušao, već obogaćen doživljajem bez premca, s novim razmišljanjima o značaju Nikole Tesle za čovječanstvo u cjelini.
