Povodom skorašnje ekskluzivne izvedbe predstave “Od tišine do glazbe” u zagrebačkom klubu Sax, 8. veljače, donosimo razgovor s Ivanom Đuričićem, uz instrumentalista Sašu Miočića, dobrim duhom i pokretačem predstave…
“Od tišine do glazbe” izvorno je predstava slovenskih autora. Kako je došlo do ideje i prilagodbe za hrvatsku verziju? Za koju je publiku namijenjena predstava?
Kako je lijepo rekla jedna naša gledateljica u osvrtu na Facebook stranici predstave, predstava je za sve od 7 do 77. I zaista, takav je profil publike na gotovo svakoj izvedbi. Iako, kad predstavu nudimo školama za organizirane izvedbe učenika, nudimo je za učenike od 5. razreda osnovne škole nadalje kad počinju ozbiljnije učiti o glazbi u sklopu kurikuluma.
Originalnu slovensku verziju sam gledao na gostovanju u Zagrebu prije nekoliko godina i oduševio se idejom i izvedbom. Trebalo je očito nekoliko godina da ideja u meni sazrije i 2016. počeo sam razgovore s Jurom Ivanušičem i Markom Vezovišekom o mogućnosti otkupa prava za hrvatsku verziju. Kako Juru znam iz suradnje u kazalištu Ulysses, pregovori su prošli dosta brzo i bezbolno i nekoliko mjeseci kasnije dogodila se premijera.
Podnaslov predstave je „koncert za anegdotu i klavir“ – kako to zapravo izgleda u predstavi, kakva je međuigra anegdote i klavira?
Zapravo je to međuigra anegdota i devet instrumenata, ali je klavir tu najistaknutiji. No, primat među instrumentima klavir si je osigurao davno prije nas u povijesti glazbe, tako da za taj dio ne možemo preuzeti odgovornost.
Odabir ostalih instrumenata došao je dijelom iz samog teksta, a dijelom iz Sašinih i mojih glazbenih mogućnosti. Za razliku od slovenske verzije koju Jure Ivanušič igra sam, nas smo dvojica u predstavi i željeli smo iskoristiti što više kombinacija instrumenata. Ako je za suditi prema reakcijama publike, suigra anegdota i glazbe funkcionira jako dobro.
Predstava nas vodi kroz povijest glazbe od kamenog doba do Rolling Stonesa. Kako izgleda to putovanje i što ste vi naučili o glazbi tijekom tog putovanja?
Uf, naučio sam puno i, ako ćemo iskreno, svaki dan naučim nešto novo tako da je svakom novom izvedbom rad na ovoj predstavi za mene novo putovanje kroz nepregledne glazbene horizonte.
Ono što je najvažnije, pogotovo za izvedbe za školarce, jest da predstava pokazuje koliko je povijest glazbe šarena i koliko može biti zabavna, što se ponekad izgubi u strogosti školskog sistema. Želja nam je potaknuti gledatelje na otkrivanje nove glazbe i podsjetiti ti ih koliko je život ljepši uz glazbu.
Koje su to karakteristike glazbe iste od prapovijesti do danas?
Ono što je ostalo isto u glazbi od prapovijesti do danas je na prvom mjestu činjenica da ljudi kroz glazbu pokušavaju izraziti svoja stanja, emocije i doživljaj svijeta oko sebe. Druga najvažnija komponenta je publika bez koje umjetnost nema smisla i na kraju ono najljepše – glazba ne poznaje barijere. Ni jezične, ni nacionalne, ni vjerske… Ona je univerzalna.
U predstavi koristite i djela mnogih živućih autora – kakve su bile njihove reakcije kada su saznali da će se njihove pjesme koristiti u predstavi? Je li bilo teško dobiti dopuštenja za to? Kako ste se Saša Miočić i vi odlučili koje pjesme koristiti?
Moram priznati da su autori dopuštenja dali gotovo bez razmišljanja, naročito domaći, što nas je jako razveselilo i ohrabrilo. Nadam se da će doći i pogledati predstavu. Većina glazbenih ulomaka koji se izvode u predstavi preuzeti si još iz originalne slovenske verzije, jer se nadovezuju na tekst. Razlika je, naravno, u primjerima domaće glazbe gdje smo mi ubacili hrvatske primjere. Srećom hrvatska glazbena scena je iznimno bogata tako da nije bilo teško napraviti odabir.
Na koji se način kroz predstavu provlači pitanje autorskih prava i zaštite tih prava?
To je novi dio predstave koji je ubačen u suradnji sa HDS ZAMP-om. Jure, Marko i ja smo sjeli i zapravo napravili presjek povijesti autorskih prava i njihove zaštite tako da predstava uz povijesni razvoj glazbe prati i trnoviti put koji su autori prolazili kako bi se zaštitili i mogli živjeti od svoje glazbe. Zahvaljujući tome današnji autori ne moraju dijeliti žalosnu sudbinu Mozarta čiji opus jedva stane na 160 CD-a, a jadan je umro toliko siromašan da nema ni grob.
Kako je na dosadašnjim izvedbama reagirala publika, prilaze li vam nakon izvedbi s nekakvim komentarima ili prijedlozima?
Publika je zasad reagirala sjajno. Većina dosadašnjih izvedbi na našoj stalnoj sceni u klubu Vinyl u Bogovićevoj ulici bila je u potpunosti rasprodana. Naravno da uvijek ima prijedloga, naročito vezano za glazbu 20. stoljeća koja je iznimno raznolika i bogata. No, kad bismo uključili sve što bismo trebali i željeli, predstava bi trajala kao Woodstock.
Kakvu glazbu vi preferirate? Kada vam je draže slušati tišinu od glazbe?
Teško pitanje. Dobru glazbu. U mojoj fonoteci najviše je jazza i klasike, iako ima zapravo svega i stranog i domaćeg, funka, rocka… A na gramofonu ili u CD playeru nađe se ono što trenutno odgovara mom raspoloženju. Evo, dok ovo pišem svira Duke Ellington, jučer je bio Elemental, prekjučer Matija Dedić… Iskreno, otkad sam počeo rad na ovoj predstavi, puno više „šaram“ po žanrovima i razdobljima nego prije. Nadam se da ćemo i kod publike izazvati sličan efekt.
Koji su planovi za daljnje izvedbe, gdje sve možemo gledati predstavu nakon Saxa?
Redovne zagrebačke izvedbe mogu se pogledati na našoj stalnoj sceni u klubu Vinyl u Bogovićevoj ulici čiji kazališni program je i pokrenut upravo ovom predstavom. Uz to, u suradnji s HDS ZAMP-om krećemo na turneju po školama diljem Hrvatske. Ponosno možemo reći da smo dobili i pozitivno stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje i Ministarstva znanosti i obrazovanja o predstavi! U ovom trenutku dogovorene su izvedbe za desetak škola u Hrvatskoj, a brojka svakim danom raste. Uz to dogovaramo i gostovanja po kazališnim dvoranama u drugim gradovima, početkom ožujka nastupamo na kazališnom festivalu Virkas u Virovitici, a započeli smo i razgovore s turističkim zajednicama za ljetnu turneju po obali. Nakon uspješnog gostovanja u hrvatskim centrima u Austriji u listopadu prošle godine, planiramo i nova gostovanja u dijaspori. Po svemu sudeći, pred nama je još puno izvedbi.
Ovim putem pozivam i sve zainteresirane za predstavu da nas kontaktiraju na mail [email protected] ili preko naše Facebook stranice. Iako predstava u Zagrebu igra u klupskom prostoru, prilagođena je igranju u školskim prostorima, kazališnim dvoranama, otvorenim pozornicama. U dobroj glazbi može se uživati gotovo svugdje tako da ćemo se rado odazvati svakom pozivu ljubitelja kazališta i glazbe.
