Ognjen Tvrtković

glazbeni pisac, urednik (Sarajevo, BiH, 18. siječnja 1949.)
Odrana učio od oca osnove glazbe i sviranje klasične gitare, gimnaziju i studij novinarstva okončao u Sarajevu. Već u gimnazijskim danima počinje pisati glazbenu kritiku u različitim publikacijama u Sarajevu, prvo u omladinskom tisku, potom u reviji za kulturu Odjek, a sistematično prati područje popularne kulture u izdanjima NIŠPO Oslobođenje, posebno u dnevnim novinama u kojima objavljuje veliki broj kritika, osvrta i eseja o popularnoj glazbi i glazbi uopće, kao i o drugim kulturnim problemima. Nastavlja surađivati u mnogim revijama, kulturnim magazinima i časopisima diljem bivše države; rad proširuje i na druge medije — posebno se javlja kao suradnik i urednik u specijalističkim emisijama na I. i III. programu Radio Sarajeva gdje uređuje emisije koje govore o popularnoj glazbi, posebno o jazzu, kao i o problemima popularne kulture. U više je navrata selektor i član žirija na festivalima popularne glazbe, dvije go-dine je umjetnički direktor Jugoslavenskog festivala popularne glazbe mladih u Subotici. Radi i na TV Sarajevo, a surađuje i u drugim tiskanim medijima poput Telegrafa, Oka, Džuboksa i u drugim publikacijama. Primljen je u redovito članstvo Udruženja kompozitora Bosne i Hercegovine, kao i u Udruženje novinara Bosne i Hercegovine. Prikupio je golemu arhivu koja se odnosila na povijest glazbe na ovim prostorima, koja je nestala tijekom zadnjeg rata u Bosni i Hercegovini. Početkom rata pristupa HKD Napredak i priprema prve koncerte klasične glazbe u Sarajevu pod opsadom, uređuje zbirku skladbi Ratne kajde Josipa Magdića i aktivan je kao novinar, sve dok u studenom 1992. nije teško povrijeđen i radi toga evakuiran u Ljubljanu na liječenje. U Kliničkom centru u Ljubljani liječi se dvije godine i nakon toga nastavlja djelovati kao glazbeni komentator u najvećoj slovenskoj dnevnoj novini Delo, a surađuje i u drugim publikacijama, piše komentare za kompaktne ploče, dva puta je dobitnik diskografske nagrade Zlati petelin. U tom razdoblju postaje redoviti član Hrvatskog društva skladatelja i Hrvatskog muzikološkog društva, kao i Društva novinarja Slovenije. Zbog teške obiteljske tragedije vraća se u Sarajevo, a sredinom 2000–tih odlazi u London. Piše i nadalje za nekoliko revija i stručnih publikacija u Bosni i Hercegovini, Sloveniji i Hrvatskoj, kao i u Velikoj Britaniji, djeluje kao komentator i stručni suradnik, a redoviti je član Muzikološkog društva Federacije Bosne i Hercegovine. U više navrata bio je sudinikom muzikoloških simpozija u Ljubljani i u Sarajevu na kojima je iznosio referate koji su se odnosili na različite aspekte popularne glazbe i jazza. Danas živi između Londona i Sarajeva gdje je ponovo sakupio golemu arhivu i priprema se napisati detaljniju povijest popularne glazbe u Bosni i Hercegovini.