Krešimir Šipuš

skladatelj, dirigent (Zagreb, 28. lipnja 1930. — Oslo, 23. rujna 2014.)

Studij kompozicije diplomirao kod Stjepana Šuleka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. U dirigiranju se 1955.–56. usavršavao kod Igora Markeviča na Ljetnoj akademiji Mozarteum u Salzburgu; 1956.–57. pohađao je predavanja iz glazbene filozofije kod Oliviera Messiaena na Konzervatoriju u Parizu. God. 1964.–65. dirigent Zagrebačke opere, 1964.–72. šef–dirigent Simfonijskog orkestra u Cannesu (Francuska), 1968.–74. na istom položaju u orkestru Zagrebačkih simfoničara RTV Zagreb, 1974.–75. glavni tajnik Muzičkog biennala Zagreb. Od 1976. umjetnički šef Državne operne akademije u Oslu (Norveška). Usto je vodio međunarodne dirigentske tečajeve u Madridu (1967.), Monte Carlu (1968.–71.), na Aspen Music Festivalu u SAD (1974.–76.), u Weimaru (1975.), Helsingborgu (1977., 1985.) i Umeau u Švedskoj (1980.). 1999. član ocjenjivačkog suda 2. međunarodnog natjecanja Lovro Matačić u Zagrebu.

Nagrade: Nagrada Milka Trnina (1969.); Nagrada HAZU (2004.).

DJELA. (izbor). Orkestralna i koncertantna: Concerto grosso za komorni orkestar (1962.), Sinfonia per archi (1963.), Concerto barocco, za orkestar i koncertantni klavir (1963.), Dva stavka za Martenotove valove i orkestar; Komorna: Requiem minor,

II.

gudački kvartet (1962., rev. 1975.), Nonetto per opera Cent’ uno, za glasovir, gudački i puhački sekstet (1997.); klavirska: Album za mladež (1982.), Kiša pada, 12 varijacija na narodnu temu (1982.) Langsam und sehnsuchtvoll, fantazija na Beethovenovu temu za klavir (1986.); Vokalno–instrumentalna: solo pjesme: Du dunkelheit aus der ich stamme, Die Engel, za solo glas uz pratnju klavira, 4 Rilke Lieder, za visoki glas i klavir (1980.); Preobraženja, ciklus za bariton i orkestar (1968.), I canti festivi, za orkestar i zbor (1983.), 4 Rilke Lieder, za visoki glas i orkestar (instr. 1993.); Scenska: baleti: La Fougue (1959.), Zone interdite (1961.), Bouquet de roses (1962.), Tako govoraše pjesnik, glazbeno–scensko djelo (1977.); opere: Lijepa Bartolomeja, komična opera (1960.), Mlada žena, lirska drama u jednom činu (1992.); Spisi: Stjepan Šulek, monografija, JAZU, 1961.; A.

D.

1973: Music on the threshold of nothingness –Has music any meaning today?, International Review of the Aesthetics and Sociology of Music, IV /2, 1973. Niz kritika i članaka u dnevnom tisku.