Toma Prošev

skladatelj, muzikolog, dirigent

(Skopje, Makedonija, 10. studenoga 1931. — Zlarin, 12. rujna 1996.)

Studirao u Zagrebu (diplomirao 1957. na Nastavno–folklornom odjelu Muzičke akademije) i Ljubljani (Akademija za glazbu, diploma i magisterij iz kompozicije kod L. M. Škerjanca, 1962.), usavršavao se 1963.–1964. u Parizu (kompozicija i muzička interpretacija kod N. Boulanger), doktorirao iz muzikologije u Sarajevu 1981. (Z. Kučukalić). Radio je kao profesor u Zagrebu i Skopju (profesor kompozicije i muzikoloških predmeta i dekan Fakulteta muzičke umjetnosti), bio direktor Univerzitetskog centra za umjetnost na sveučilištu Sv. Kiril i Metodij te opere i baleta u Skopju, pa direktor Zagrebačke filharmonije i Muzičke proizvodnje HRT u Zagrebu. Osnovao je i vodio ansamble za suvremenu muziku Musica nova (Zagreb, 1964.) i Sveta Sofija (Skopje, 1968.).

Nagrade: 11. oktomvri SR Makedonije (1968.);

13. noemvri grada Skopja (1979.).

DJELA (izbor). Orkestralna: 11 simfonija; Tempera 1–10 (ciklusi za razne instrumentalne sastave). — Koncertantna: 27 koncerata za razne instrumente i orkestar: Koncert za Martenotove valove i orkestar, 1964.; II. koncert za violinu i gudače, 1976.; III. koncert za violinu i orkestar, 1989.; Koncert za violončelo i orkestar, 1986.; Koncert za čembalo i orkestar, 1989.; Koncert za klarinet i violončelo uz orkestar, 1990.; Koncert za dvije gitare i gudački orkestar, 1981.; Concerto giocoso za klavir i gudački orkestar, 1979.; Integrali br. 1 za klavir i komorni orkestar, 1968.; Integrali br. 2 za klavir i gudače, 1982.; Koncert za klavir i orkestar Božićni, 1991. i dr. — Komorna: Komorna. muzika za fagot i instrumentalni sastav, 1969.; Komorna. muzika. za violončelo i komorni sastav, 1971.; Komorna muzika br. 4 za vokalno– instrumentalni solistički sastav i komorni ansambl, 1976.; ciklus Musandra1–25 za razne komorne sastave (do 1989.); gudački kvarteti, puhački kvinteti, trija. — Za solo instrument: Sonate za klavir, violinu, violončelo; Sonata. za dva klavira. — Vokalno–instrumentalna: Dvadesetšest oratorija (Jama, 1961.; Sonce na prastarata zemja, 1966.; Poraka, 1968.; Terra Macedonica, 1993.; Mir svjjetu, 1982.) i kantata (Sermo declamatorius, 1969.; Spokoj, 1971.; Perunika., 1975.; Titov naprijed, 1972.; Gloria tua, 1980.; Prijatelju, 1980.). — Scenska: Dva baleta: Okviri i odjeci, 1961.; Pjesma nad pjesmama, 1967. Opere: Pajažina (Paučina), 1958.; Mali princ, 1969.; Aretej, prva verzija 1972., druga 1989.; Zoë, 1995. Zborovi, scenska i filmska glazba.