Bruno Prister

skladatelj (Zagreb, 21. siječnja 1909. — Zagreb, 18. siječnja 1996.)

Studij povijesti glazbe završio 1953. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; u kompoziciji učenik

K. Odaka. God 1928.–41. privatni činovnik u Zagrebu. Nakon povratka iz logora Dachau 1945.– 46. predavao na Muzičkoj školi u Splitu, a od 1946. u Zagrebu referent u Ministarstvu prosvjete SR Hrvatske i gimnazijski profesor; 1962.–65. bio je stručni suradnik Zavoda za školstvo grada Zagreba.

DJELA. Orkestralna: Scherzo quasi tarantella, 1953.; Igra mladosti, 1959.; Simfonijska poema (Bar Kochba), poema o jednom ustanku, 1971.; Michelangelo Buonarroti; Lošinj, simf. meditacija. — Komorna: Gudački kvartet (All’ italiana) u D–duru, 1984. Fantazija i fuga i Preludij (Dachau) za klavir.

—

Vokalno–instrumentalna i vokalna. Kantate: Pjesma nad pjesmama; Jutarnja pobjeda nad tminom; Pjesm Zagrebu. — Solo–pjesme: Komarci, 1939.; Mrtvom ruskom vojniku, 1939.; Četiri pjesme iz Izraela, 1942.–43.; Dvije pjesme za sopran; Ciganske varijacije; Dvije pjesme za bariton: Uspavanka za malog Viktora; Pjesma o smrti; 11 pjesama na stihove

Krleže; Pjesme žalosti i bola; Fantastične pjesme; Pjesme hromog đavla za bariton i orkestar (M. Krleža), 1940. Zborovi: Crna žetva; Četiri pjesme; Dvije pjesme (V. Parun); Dvije pjesme (F. Prešern); Podgorski mornari (J. Kaštelan); Tri pjesme (M. Krleža); Crveni suton (M. Krleža); O jednoj bijeloj noći (G. Vidović). Masovne i dječje pjesme.