Ernest Pelaić

skladatelj (Split, 26. prosinca 1968.)

U Splitu je završio osnovnu školu i fagot na Srednjoj glazbenoj školi Josip Hatze. Iako mu je fagot bio glavni instrument, na klaviru je s 14 godina počeo skladati prve skladbe.

S 15 godina osniva dječji zbor Bambi i vodi ga sljedeće tri godine. Uz brojne nastupe sa zborom piše i skladbe za djecu koje u izvedbi malih pjevača doživljavaju mnogobrojne pozitivne kritike.

Godine 1987. napušta rad s dječjim zborom i počinje pisati skladbe namijenjene odraslim izvođačima. Već 1987. i 1988. godine odlučuje poslati svoje pjesme na Splitski festival i 1989. godine dobiva prvu šansu s pjesmom Jedna, jedina godina i odmah osvaja drugu nagradu publike. Od tada 11 godina zaredom nastupa na Splitskom festivalu, kao i na mnogim drugim festivalima.

Piše i za mnoge poznate izvođače, a godine 1990. u kategoriji zabavnih melodija njegova skladba Kad bi jastuci znali pričati u izvedbi Leile biva proglašena najpopularnijom pjesmom Bosne i Hercegovine.

Kratko vrijeme je svirao klavijature u grupama Magistrala band, Feeling, Stijene, Hollywood.

Iz privatnih razloga godine 2000. odlučuje prestati sa skladanjem i intenzivno se počinje baviti fotografijom i dizajnom.

U tom razdoblju radi kao voditelj i autor emisije »Zanimljive priče nezanimljivih ljudi« na splitskoj radijskoj postaji Radio KL–Eurodom, ugošćuje brojne Splićane koji su široj javnosti potpuno nepoznati, ali imaju veoma zanimljive priče i ponešto drukčije poglede na život od uobičajenih.

Profesionalno radi i za neke tiskovne i elektroničke medije kao fotograf; samo kroz nekoliko godina objavljuje više tisuća fotografija i snima mnoge poznate osobe u Hrvatskoj. Godine 2009. ponovno se vraća glazbi. U svibnju 2010. godine dovršava glazbu za svoje prvo scensko djelo, za kazališnu predstavu Cicibela, autorice predstave i glumice Vlaste Knezović.

Redovni je član Hrvatskog društva skladatelja od 1990–ih godina. Živi u Splitu.

Nagrade: festivalske nagrade na festivalima do 2000.: Mak–fest, Mostarski festival, Opuzenski festival, Croatian Festival Toronto, Dječji festival Split, Croatian Children’s Festival in New York, Mali Split; — poslije 2009.: 1. nagrada stručnog žirija za pjesmu Ostat ću sam, Melodije hrvatskog juga, Opuzen (2009.); Grand prix za pjesmu Kako ću joj reć da varin, Festival zabavnih melodija, Split (2010.)

DJELA. Skladbe: Abeceda, 2011.; Adio cvite moj, 1999.; Ako budeš tužan; Ako se ikada sjetiš, 1994.; Ako ti kažu, 2007.; Buca debeljuca; Čarobna noć, 2009.; Čovik iz naše kuće, 1995.; Da mi je barem više godina, 1992.; Draga moja treba love, 2012.; Fantazija, 1999.; Gotovo je sve, 1995.; Hej mali moj, 1994.; Hvala mama, 1994.; Idealno laka, 2015.; Idi dušo moja; Ima jedna mala tajna, 2015.; Jedna jedina godina, 1998.; Kad bi bio car Dioklecijan, 2010.; Kad bi jastuci znali pričati, 1990.; Kad bi samo ljubit znala, 1997.; Kako ću joj reć da varin, 2010.; Kako leptiri spavaju, 1994.; Kamen bili, 1995.; Kao nekad pred Božić, 2010.; Kao vila, 2011.; Ko, ko; Kombinacija, 2013.; Kraljica problema, 2014.; Lipa moja slušaj pismu, 2011.; Ljubav ne možeš kupiti; Ljubav za ljubav, 2000.; Ljubi me, 1990.; Ljubomora; Mala Meksikanka, 1997.; Moj anđele, 1995.; Molim te vrati se; Na kraju puta; Nema sretne ljubavi; Nije život kaput sa dva lica; Nikolina, 1998.; Nisi moj; Nova godina, 1995.; Odsvirali smo svoje, 2011.; Ostat ću sam, 2009.; Pamtim te po prvom grijehu, 2014.; Plava kosa crno vino, 1996.; Plovi morem bijeli brod, 1995.; Proklet bio onaj tko te uze; Sa tobom je živjet teško, 1999.; Sad idi, 1998.; Sad je stvarno kraj, 1994.; Samo jednom žena voli, 2013.; Samo ti sanjaj, 2015.; Slobodna Hrvatska, 1992.; Suza na dlanu, 1997.; Suzica za Peru, 1995.; Što bi mama rekla; Teenage queenie, 2010.; Tri sam ga ljeta čekala, 1996.; Volio bih da se vratiš; Zaboravi sve, 2014.; Zašto nismo više zajedno — Scenska glazba: Cicibela, 2010.
(Popis je sastavljen prema ZAMP–ovoj Bazi autora.)