Ivo Parać

skladatelj, pjesnik (Split, 24. travnja 1890. — Split, 4. prosinca 1954.)

Glazbu studirao (Alaleone, Perosi i Pizzetti) u Firenci, Rimu i Pesaru. Djelovao kao dirigent i profesor glazbe u Splitu. Pisao je na hrvatskom i talijanskom jeziku.

DJELA. Orkestralna: Marcia funebre; Fantasia marinaresca, 1917.; Sa šume i s mora, suita, 1917. — Komorna: Andante amoroso za gudački kvartet; Serenatella za flautu, violinu, violončelo i klavir. Minuetto appassionato za klavir; Proljetna suita za klavir. — Scenska: opera Adelova pjesma, 1941. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Tre canti corali za mješoviti zbor i orkestar; La novella di nonna Lucia i Idillio maremmano za tenor i orkestar. Zborska: Exultatio, 3 moteta; Amor za mješ. zbor; Ave Maria za mješ. zbor; Madrigali dell’ estate za mješ. zbor; Notte dolorosa za mješ. zbor; Putovanje sunca za mješ. zbor; Ža-lost materina za mješ. zbor; Tebe Boga hvalimo za muški zbor; Biser za muški zbor; Pod plamenom sunca za omladinski mješ. zbor; Detetu za sopran i muški zbor; Dva zbora za muški zbor; Cviće moje, i ja bi te brala za sopran, tenor i mješ. zbor; O Splite čestiti za mješ. zbor. Solo–pjesme: Pjesme s mora, Tužna priča; Meduza; O mjesečev srpe; Ljeti u dane žarke; Djevojačke ljubavne pjesme; Junačka legenda; Musiohe Pascoliane; Canzoni dal mare; Stornelli esotici; Mattinata; O falce di luna calante; Canto delle rose nascenti; L’infinito; Favola aurea. — Književna djela: Ludi e canti (Terra natale, Intime polle i Dedalo), zbirka pjesama: