Frano Parać

skladatelj (Split, 11. svibnja 1948.)

Godine 1972. diplomirao je teoriju glazbe, a 1975. kompoziciju u razredu prof. Stanka Horvata na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. Godine 1977./78. usavršavao se na području elektroničke glazbe kod Marina Zuccherija u milanskom Studio di fonologia musicale della RAI. Od 1972. do 1978. bio je nastavnik na zagrebačkoj Glazbenoj školi Blagoja Berse. Na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji djeluje kao predavač od 1978. godine, a od 1992. godine kao redovni profesor; u dva je navrata (1985. –1987. i 2002. — 2006.) biran za dekana. Član je suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti od 1992., a od 2008. redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti; od 2011. tajnik je Akademijinog Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

Nagrade: Nagrada 7 sekretara SKOJ–a (1979.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (1979. i 2001.); Nagrada HAZU (1993. i 2001.); Nagrada Međugorje (1994.); Diskografska nagrada Porin (1994. i 1996.); Nagrada Judita (2000.); Nagrada Peristil (2000.); Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2001.); Nagrada Vladimir Nazor (2001.); Nagrada hrvatskog glumišta (2001.); Diskografska nagrada Porin za životno djelo (2015.). Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.

DJELA. Orkestralna: simfonijski orkestar: Concerto grosso, za pop–grupu i dva orkestra, 1976.; Sarabanda, 1982.; Olimpijski plamen, 1984.; Muzika za orkestar, 1985.; Simfonija, 1992./1993. — gudači: Chaconna, za gudače, 1971.; Improvisé, za dvanaest gudača, 1972.; Muzika za gudače, 1980.; Muzika za gudače i čembalo, 1983.; Serenada za gudače, 1991. — Koncertantna: Koncert za violinu i gudače, 1986.; Koncert za rog i orkestar, 1996.; Koncert za violinu, violu i gudače, 2008.; Concertino za kontrabas i gudače, 2014.; Koncert za violončelo i orkestar, 2015.

—

Komorna: Brass Music, za 10 limenih puhača, 1974.; Contro–a–bas, za kontrabas i elektroniku, 1978.; Solo za trubu i elektroniku, 1979.; Gudački trio, 1980.; Scherzo, za puhački kvintet , 1985.; Pastorala za orgulje, 1989.; Gudački kvartet, 1990.; Kvartet za klarinet, violinu, violončelo i glasovir, 1991.; Gitarski trio, 1992.; Sonata za violinu i glasovir, 1992.; Sonata za violončelo i glasovir (autorova verzija Sonate za violinu i glasovir), 1993.; Muzika za gitaru, 1996.; Varijacije za orgulje, 1997.; Muzika za violinu i orgulje, 2000.; Diptih, za tri gitare, 2009. — klavirska: Thèmes, 1973.; Ples barunice, 1990.; Alla danza, 2010.; Uspavanka, 2010. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Oboe sommerso, za mezzosopran, obou i komorni ansambl (stihovi: S. Quasimodo), 1973.; Ed è subito sera, za tri grupe pjevača i orkestar (stihovi: S. Quasimodo), 1974.; Metamorfoze, za bariton i komorni ansambl, 1977.; Kompozicija za dva zbora a cappella, 1977.; Collegium vocale, za šest pjevača a cappella, 1979.; Suita iz baleta Carmina Krležiana, za mješoviti zbor i orkestar, 1988.; Missa Maruliana, za sopran, bariton, mješoviti zbor i orkestar, 1993.; Dona nobis pacem, za mješoviti zbor a cappella, 1993.; Gloria, za mješoviti zbor, bariton i orkestar, 1994.; Pacem, za mješoviti zbor i gudače, 1994.; Staroj gimnaziji, za djevojački zbor, 1998.; Memorie, za glas i komorni orkestar, 2011. — Scenska: Carmina Krležiana, put u 14 slika (tekst. M. Krleža), 1985.; Judita, opera, 2000. — Scenska glazba: Stari dečki (Z. Majdak/V. Vidošević), 1977./78.; Godina noževa (V. Kuzmanović/M. Fruk), 1977./78.; Bila je to ševa! (E. Kishon/Z. Blažević), 1978./79.; Kralj Gordogan (R. Ivšić/V. Habunek), 1979.; Golgota (M. Krleža/M. Carić), 1982.; Pustinja (R. Marinković/M. Carić), 1882.; Otac (A. Strindberg/Ž. Mesarić), 1984.; Albatros (R. Marinković/M. Carić), 1984.; Uskočka kapa, lutkarska igra, (Z. Krilić/D. Miladinov), 1985.; Sveti Roko na brdu (M. Grgić/M. Carić), 1993.; Povratak vojaka (L. Paljetak/Z. Bourek), 1996. — Redakcije: Josip Štolcer Slavenski: Sabrana djela, sv. 8. Gudački kvartet br. 2 (Lirski), Zagreb, DSH/UKS, 1984.

—

Diskografija: (autorski albumi): Frano Parać, 1986.; Judita, opera (DVD), 2005.; Frano Parać, 2014.