Ivo Malec

skladatelj (Zagreb, 30. ožujka 1925.)

Studij kompozicije (M. Cipra) i dirigiranja završio je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a usavršavao se kod O. Messiaena u Parizu. God. 1952.–1953. ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta Ivan Zajc u Rijeci. Od 1959. živi i djeluje u Parizu gdje je član Groupe de Recherches Musicales od osnivanja 1960. i od 1972.– 1990. profesor kompozicije na Conservatoire National Supérieur de Musique, odgojivši niz mladih skladatelja koji su činili novu generaciju francuske glazbe. Držao brojne majstorske tečajeve, a djela mu izvode ugledni svjetski orkestri i solisti te festivali u Europi i izvan nje.

Nagrade: Nagrada Grada Zagreba (1957.); Grand Prix du disque (pet puta); Grand Prix de la Sacem (1975.); Grand Prix National de la Musique (1992.); Chevalier dans l’ Ordre National de la Légion d’Honneur; Chevalier dans l’ Ordre National du Mérite, Commandeur dans l’Ordre des Arts et Lettres, Prix de l’Académie des Beaux–Arts (2010.; Grand Prix International Arthur Honegger (2010.).

DJELA (izbor). Orkestralna (sa ili bez solista): Simfonija, 1951.; Suita Jovadin, 1956.; Pokreti u boji, 1959.; Sekvence za vibrafon i gudački orkestar, 1960.; Strukture, 1962.; Tutti, za orkestar i vrpcu, 1962.; Simfonija recitativa, 1963.; Sigma, 1963.; Oral, 1967.; Gam(m)es, 1971.; Tehrana, 1975.; Ottava bassa, za kontrabas i orkestar, 1983.; Exempla, 1994.; Ottava alta, za violinu i orkestar, 1995.; Sonoris causa, 1997.; Vibrafonietta, za vibrafon i gudače, 2001.; Arc–en–cello, za violončelo i orkestar, 2003. — komorni orkestar: Mala barokna studija za gudače, 1955.; Tri stećka, 1962./63.; Lumina, za 12 gudača i vrpcu, 1968.; Vocatif, 1968.; Arco–11, 1975.; Arco–22, 1976. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Radovanove pjesme za glas i klavir, 1952., za sopran i 46 glazbenika, 1957.; Les douze mois, 1960.; Cantate pour elle, za sopran, harfu i vrpcu, 1966.; Lied, 1969.; Dodecameron, 1970.; Victor Hugo –jedan protiv svih, 1971.; Vox, Vocis, f., 1979.; Epistola, za 4 vokalna solista, zbor i orkestar (M. Marulić), 2006. — Komorna: Klavirski trio, 1950.; Sonata brevis za violončelo i klavir, 1957.; Noyaux–Minute, 1961.; Improvizacije za udaraljke, 1961.; Miniatures pour Lewis Carroll za flautu, violinu, harfu i udaraljke, 1964.; Echos, 1965.; Kitica, za flautu, klarinet, trombon i violinu, 1972.; Actuor za 6 udaraljkaša, 1973.; Week–end, 1982.; Attacca, za udaraljkaša i vrpcu, 1985.; Pieris, za 2 harfe, 1985.; Arco–1, za violončelo, 1987.; Doppio coro, za orgulje, 1993.; Saturnalia, za solo kontrabas, 1996.; Saxo–1, za bariton saksofon, 2004. (trskp. skladbe Arco–1) — Elektroakustička: Mavena, govorna kantata, (R. Ivšić), 1957.; Etude, 1961.; Essay en solde, 1960.; Reflets, 1961.; Dahovi I, 1961.; Cembalo–spektar, 1961.; Concert collectif, 1962.; Dahovi II, 1962.; Luminetudes, 1968.; Spot, 1970.; Bizzara, 1972.; Triola ou Symphonie pour moi–même, 1978.; Recitativo, 1980.; Carillon choral, 1981.; Week–End, verzija za vrpcu 3. i 4. stavka (vidi: Komorna glazba), 1982.; Artemisia, 1991. — Scenska: Baleti: Makete (R. Ivšić), 1956.; Prije doručka (s Ph. Arthuysom), 1958. Operabus, 2 prizora za soliste, zbor, recitatore, orkestar i mgtf. vrpcu, 1962. Glazbene priče: Kikou, za instr. ansambl, 1964.; Les douze mois, za soliste, zbor, dječji zbor i komorni orkestar, 1960. — Scenska glazba: Tirena, 1958.; Hekuba, 1960.; Dubravka, 1961.; za drame Pirandella, Lorce, Dostojevskoga, Millera, Lope de Vege, Shakespearea i dr. Glazba za radio, televiziju i film.