Emilio Kutleša

skladatelj (Zagreb, 9. lipnja 1955.)

Svoj glazbeno duhovni put započeo je 1976. godine u zajednici mladih župe Presvetog Trojstva u Prečkom koji su pored pjevanja na misi u vlastitoj župi nastupali i po drugim zagrebačkim župama a iza sebe su imali i niz uspješnih nastupa na Uskrs festu. Zajednica mladih iz Prečkog se najprije zvala SMAK (Sastav mladih aktivnih kršćana) i pod tim su imenom nastupili i na prva dva Uskrsfesta (1979. i 1980.), a kao Trinitas na Uskrs festu 1982 i 1983 godine. 1984. će Kutleša preuzeti i zbor Kefa vezan uz Župu sv.
Petra. Pod njegovim će vodstvom ovaj zborski ansambl mladih prerasti župne okvire i postati jedna od najznačajnijih grupa hrvatske glazbeno–duhovne scene. Pišući velik broj skladbi — mnoge su nagrađivane — za ove i druge zborove s kojima je surađivao, znatno je obogatio fundus suvremene duhovne šansone.

Vrlo je aktivan i na području zabavne te filmske glazbe i dugogodišnji je glazbeni suradnik Hrvatske televizije ostvarujući ili aranžirajući i birajući glazbu za brojne špice, jinglove i dokumentarne filmove.

Nagrade: nagrade na festivalima duhovne glazbe; nagrada za najbolju glazbu, Festival hrvatskih vjerskih filmova, Trsat (2013.).

DJELA: oko 300 pjesama duhovnog i zabavnog karaktera — Filmska glazba (izbor): dokumentarni filmo

vi:

Eufrazijeva bazilika u Poreču (red. B. Modrić), 1998.; Druga obala (red. S. Segarić), 1998.; Vitez crne psovke (red. B. Modrić), 2000.; Žumberačke perspektive (red.

Mikuljan), 2004.; Tragovima pračovjeka, dok. serija (red. M. Bukovčan); Čovjek od kamena — Ivan Mažuranić (red. B. Modrić), 2005.; Riječka Majka — Marija Krucifiksa Kozulić (red. B.Modrić), 2008. (uz A. Vinkovića); Priča o sv. Šimunu (red. M. Raguž), 2012.; Loši susjedi (red. D. Halapija), 2014. — Diskografija: Hvalospjev ljubavi, autorski album, 2006.