Miro Kadoić

skladatelj, saksofonist (Zagreb, 8. srpnja 1962.)

Diplomirao je 1986. g. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu stekavši zvanje akademskog glazbenika — klarinetista. Glazbom se profesionalno počeo baviti ranih 80–tih svirajući u blues sastavima (Podroom Blues Band) te surađujući s pop–rock glazbenicima (Massimo Savić, Parni Valjak, Voodoobuddha i dr.). Istodobno je započeo svirati u malim jazz sastavima. U nekoliko navrata boravio je u New Yorku gdje se usavršavao na Manhattan School of Music pod mentorstvom glazbenika Reggiea Workmana i Bluea Loua Marinija (Blues Brothers Band). Nekoliko godina bio je solist i prvi saksofonist Plesnog orkestra Radio Zagreba. Istodobno je vodio male jazz sastave (Kadoić–Križić ansamble, kvarteti Mire Kadoića). 1993. g. postao je član Big Banda RTV Slovenija. Kao solist spomenutog orkestra muzicirao je s mnogim izvrsnim glazbenicima. Aktivan je sudionik slovenske i hrvatske glazbene scene, član je jazz sastava Boilers All Stars u kojem sudjeluje kao kompozitor, instrumentalist i aranžer. Početkom 90–tih vodio je kvintet u čijem su repertoaru velikim dijelom njegove kompozicije od kojih su neke inspirirane narodnom glazbom Balkana, ali i drugih, dalekih lokaliteta (Japan, Arapski poluotok, Afrika). Rezultat tog rada predstavljen je na samostalnom albumu Dry objavljenog u Ljubljani 1995. Usto, sudjelovao je u snimanju i mnogih drugih nosača zvuka. Osnivač je jazz kvinteta TEN DIRECTIONS koji izvodi originalne kompozicije i moderne skladbe svjetski znanih autora kao što su Joe Henderson, Wayne Shorter i dr. Posebnu pozornost posvećuju boji zvuka i aranžmanima; 2002. osniva Mirokado orkestar u kojem nastupaju najbolji hrvatski i slovenski glazbenici. Nastupa u programima brojnih jazz–festivala (Ljubljanski Jazz Festival, Jazz Lent, Montreux Jazz Festival …). Osim jazza sklada i klasičnu i filmsku glazbu. Njegove skladbe za klarinet postale su redovita literatura glazbenih škola, a zapažen je i njegov rad na dokumentarnom filmu Miroslava Mikuljana Čuvari mrtvih sela te filmu Tomislava Žaje Duh babe Ilonke. Kao bivši član big banda RTV Slovenije susretao se s aranžerima i autorima vrlo različitih stilskih usmjerenja od Herba Pomeroya, Billa Hollmana do Davida Murraya i Marie Schenider. To je ostavilo i trag u skladateljskom radu Mira Kadoića koji pokazuje podjednako zanimanje za tradiciju i inovaciju. Od 2005. godine redoviti je član Hrvatskog društva skladatelja.
Nagrade: 1. Savezna nagrada na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika u kategoriji klarineta (1980.); Nagrada Status Hrvatske glazbene unije za najboljeg alt–saksofonista (1997., 2006., 2007.); Nagrada Miroslav Sedak Benčić Hrvatskog društva skladatelja za najbolju jazz skladbu (2008.); Diskografska nagrada Porin x2 za najbolji album Free Point i za najbolju jazz izvedbu skladbe Moonflowers (2012.).

DJELA. Skladbe: 6th Child, 2001.; Ann, 2004.; Axel — Moonshine, 1992.; Baby bird, 2010.; Big boiler, 2005.; Blue land, 2002.; Boozonja, 1999.; Cool Nature, 2005./06.; Crazy »danser«, 2002.; Dark energy, 2014.; Dark matter, 2014.; Data no. 1, 2003.; Data no. 2, 2004.; Data no. 3, 2005.; Driving with Hugo, 1997.; Dry, 1990.; Dulele Sun, 2009.; East of the West, 2002.; Eight winds, 2004.; Empty handed man, 2011.; Illumination nocturne, 2011.; Ilonkina pjesma, 2010.; Intermediate space, 2014.; Island chase, 2014.; Istriana, 1990.; Kissing the silk, 2004.; Midnight caravan, 2014.; Monster in the garden, 2005.; Moonflowers, 2009.; Noble Statement, 2002.; Pjesma psihologinje, 2010.; Ples mrtvaca, 2010.; Prolazi sve (s I. Kapecom), 2000.; Queen of willow trees (sa Z. Slišurićem), 1995.; Reconciliation, 1992.; Rivers, mountains and grass, 2001.; Sea of tears, 2014.; Silky, 1998.; Tangero, 2006.; That voodubuddha night, 1991.; Treći podatak za novo vrijeme, 2014.; Urban, 2002.; Valcer čuvara, 2004.; Vitro, 1998.; Voodoobuddha nite (WodooBuddha Night), 2001.

(Popis je sastavljen prema ZAMP–ovoj Bazi autora.)