Darko Hajsek

skladatelj (Zagreb, 22. rujna 1959.)
Skladatelj ponajprije klasične glazbe, tijekom 25–godišnje profesionalne karijere razvio je svoj glazbeni stil utemeljen na skladateljskim postupcima tradicionalne europske klasične glazbe te suvremene klasične i elektroničke glazbe.
Od početaka bavljenja glazbom, uz klasično obrazovanje, pokazivao je sklonost izražavanju širom paletom glazbenih stilova, ponekad kao glazbenim leksicima u čistom obliku, a ponekad kao elementima osebujne autorske sinteze i prepoznatljivoga skladateljskog »toucha«, služeći se pritom elementima suvremenih i arhaičnih glazbenih izraza, elementima drugih glazbenih idioma, ponekad i jazza te suvremenih popularnijih formi.

Prve skladbe napisao je s 9 godina, a s 15 godina se počeo intenzivnije baviti skladanjem pišući svoje prve simfonijske stavke. Polovinom 70–tih godina počinje intenzivnije skladati, istražujući glazbene idiome koji će se razviti u specifičan autorski izričaj. U 80–tim povećava se autorov interes za avangardnu i elektroničku glazbu, nalazi inspiraciju u djelima suvremenih skladatelja poput Stockhausena, Schaeffera, Chowninga, Luciera i Cagea i ambijentalne glazbe B. Enoa te sklada glazbu u sintezi klasičnih i elektroničkih instrumenata i veći broj multimedijalnih djela. U 80–tim godinama studira kompoziciju kod Stanka Horvata, a diplomirao je 1988. na Teoretsko–nastavničkom odsjeku Muzičke akademije u Zagrebu i pohađao niz seminara suvremene i elektroničke glazbe. U 90–tim počinje pisati veća glazbena djela te scensku i filmsku glazbu, koja mogu biti izvođena i koncertno. Danas iza sebe ima 25 godina profesionalne skladateljske karijere s opusom od preko 600 skladbi u rasponu od manjih komornih djela, scenske i filmske glazbe, musicala, glazbe za tv–produkciju i dokumentarne filmove, do većih orkestralnih djela te opere i baleta. Tijekom godina osnovao je više glazbenih ansambala s rasponom repertoara od djela klasične glazbene literature do suvremene glazbe te autorovih skladbi.
Nagrade (izbor): Diskografska nagrada Porin x
2: za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili televiziju, CD soundtrack Bogorodica i za Noć, najbolju originalnu vokalnu ili instrumentalnu skladbu za kazalište, film i/ili televiziju (2000.); Zlatna arena za glazbu u filmu Snivaj zlato moje (red. H. Hitrec), Filmski festival, Pula (2005.); Zlatna žar ptica, naj naj festival, Zagreb, za najbolju scensku glazbu u predstavi Lažeš Melita (red. Z. Sviben) (2012.).
DJELA (izbor): Razni sastavi: Sounds from Lost in Space, za komorni orkestar i elektroniku, 1988.; 2 Loud Sounds 4 4 Steel Strings, 1989.; balet Mishima, 1989.; Alpensimfonija, 1991.; Zvuk zemlje, za komorni orkestar, elektroniku i umjetnički napravljene instrumente, 1992.; 2 simfonija, 1993.; Val, za osmeroglasni zbor; Majka, kantata za zbor i orkestar, 1994.; Antistema githago
— elektronička glazba, 1999.; Pavana, za gudače 2001.; Mediteran, za flautu i orgulje, 2001.; Oceanus — elektronička glazba, 2003.; Valcer vila, za zbor i orkestar, 2004.; U predvečerje, za glasovirski kvintet, 2005.; Mare Stella-rum — elektronička glazba, 2006.; Allegro spiccatto, za komorni orkestar, 2009.; Fuga polaris, za orkestar, 2009.; Fuga primavera, za orkestar, 2009.; Sonata za glasovir i udaraljke, 2010.; Aria bellissima, za glas i orkestar, 2012.; Crna kuća, mjuzikl, 2012.; Mazurka za glasovir, 2013.; Ples sa šalom, za orkestar, 2013.; U pokoj duši, za mješoviti zbor, 2013.; Opera furiosa, 2014. — Scenska, filmska i glazba za kazalište: Pošta (R. Tagore), 1989.; Antigona, 1997.; Medeja, 1999.; soundtrack i film Bogorodica, San ivanjske noći, 2004.; Snivaj zlato moje, originalna glazba za film, 2005.; Iznenada prošlog ljeta, 2008.; Maria Stuart, 2009.; Grižula, 2009.; Saloma, 2010.; Lažeš Melita, 2011.; Elektra, 2011.; Zločin i kazna, 2013.; Vučjak, scenska glazba, 2014.