Juraj Gracin

talijanist, kroatist i glazbeni djelatnik (Zadar, 14. svibnja 1938. – 28. travnja 2021.)
Na zadarskom Filozofskom fakultetu diplomirao talijanski i engleski jezik s književnošću; na Filozofskom fakultetu u Zagrebu stekao stupanj doktora znanosti iz područja povijesti hrvatske književnosti. Violinu učio u Zadru, a gitaru kod Milana Grakalića i Stanka Preka; sudjelovao je na ljetnom seminaru u Nici kod Alexandra Lagoye. God. 1964.–73. predavao klasičnu gitaru na zadarskoj glazbenoj školi. Šesnaest godina je bio glazbeni urednik i komentator RTV Zagreb u RTV centru Zadar, gdje je napisao, uredio i režirao mnogobrojne priloge i emisije s područja glazbe, etnologije, književnosti i kulture općenito, s posebnim naglaskom na hrvatsku baštinu te na hrvatsku suvremenost. Od g.1974. do g.1993. nositelj organizacije zadarskoga međunarodnog festivala Glazbene večeri u sv. Donatu, koji je usmjerio na njegovanje najstarijih glazbenih tradicija. Bio je nekoliko godina honorarni lektor talijanskog jezika na zadarskom Filozofskom fakultetu gdje je stalno radio od g. 1988. do umirovljenja g. 2003., najprije u svojstvu docenta za scensku i filmsku umjetnost te glazbenu umjetnost i kulturnu politiku. Od g.1990. predavao je talijansku književnost te je na zadarskom Fakultetu obnašao dužnosti predstojnika Odsjeka za talijanski jezik i književnost, kao i pročelnika Zavoda za žive strane jezike; g. 2001. utemeljio je i od tada vodi poslijediplomski znanstveni studij književnosti na kojem predaje kolegij o radiodrami. Sudionik je mnogih znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu; bio je nositelj znanstvenih projekata; član je mnogobrojnih stručnih i društvenih udruženja u Hrvatskoj i inozemstvu; bio je stručni suradnik Hrvatskog leksikografskog zavoda. Autor je više od 600 bibliografskih jedinica znanstvenog, stručnog i popularnog karaktera (od kojih su mnoge posvećene glazbi, poglavito u obliku recenzija); prevodi s talijanskog na hrvatski i s hrvatskog na talijanski; bio je kolumnist zadarskog Narodnog lista te stalni suradnik Hrvatskoga radija. Bavi se i publicistikom. U Hrvatskoj je objavio dvije, a u Italiji tri svoje knjige; u knjizi Iz zadarske povjesnice (Zadar, 1997.) i glazba je značajno zastupljena.
RADOVI (izbor): Muzika u sebi nosi i etičke elemente, Narodni list, 1969., 7; Čovjek suočen s umjetnošću otkriva samoga sebe, Narodni list, 9. siječnja 1971., 5; Glazba je jezik duše i osjećaja čovjeka, Slobodna Dalmacija, 9. rujna 1972., 4; Razgovor s Milkom Kelemenom o novoj muzici, Zadarska revija, 1974., 1–2; Muzički život u Zadru od oslobodenja do danas, Zadarska revija,1975., 5–6; Temom do samosvojnosti, Zadarska revija, 1975., 5–6; Muzičke večeri u Donatu, Zadarska revija, 1976., 5–6; Spomenici hrvatske glazbene prošlosti, Zadarska revija, 1977., 3–4; Musica antiqua Europae occidentalis et orientalis, Bagdala, 1978, 7–8; Josip Hatze u Zadru, Slobodna Dalmacija, 26. prosinca 1979., 6; Kultura je sloboda, Studio, 9. travnja 1983., 17; Glazba na recept, Studio, 16. srpnja 1983.; 25 godina Muzičkih večeri u Donatu, Zadarska revija, 1985., 6; Primjeri akustičke književnosti, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio filoloških znanosti, 1988./1989., 18; Dirigent Felix Paul Weingartner, Narodni list, 2. prosinca , 1994., 12; Muzikalni Strmići, Narodni list,19. svibnja 1995., 14; Zadarski filharmoničari, Narodni list, 30. lipnja 1995., 14; Filharmoničari i Zoranić, Narodni list, 1. srpnja 1995., 14; Glazbena strana ‘Planina’, Narodni list, 14. srpnja,1995., 14.; I više od same glazbe, u knjizi Glazbene večeri u sv. Donatu: 40. godina, Zadar, 2000.