Pero Gotovac

skladatelj, dirigent, aranžer (Zagreb, 12. veljače 1927.)
Prve glazbene spoznaje stjecao je u roditeljskom domu, a temeljitiju poduku u glazbenoj teoriji stječe u gimnazijskim danima uz vrsnog pedagoga i skladatelja Marka Tajčevića, pa je već u višim razredima djelovao kao skladatelj, dirigent, režiser i glumac u gimnazijskim srednjoškolskim skupinama, što su nakon svršetka rata igrale određenu ulogu u novim društveno–političkim prilikama.
Nešto ranije mu je ugledna zagrebačka nakladnička kuća Albini objavila tiskom dvije popularne pjesme (»šlagera«), snimljene za potrebe radijskog programa.

U maturalnoj godini postao je ukazom Republičkog sekretarijata za kulturu prvi dobitnik posebne »Diplome« koja se dodjeljivala srednjoškolcima–pojedincima kao priznanje za njihovo uspješno djelovanje na području kulture. Njegove koračnice i masovne pjesme — posebno pjesma IV. radne brigade Braće Špalj — odjekivale su širom omladinskih srednjoškolskih masovnih radilišta. U međuvremenu, pohađao je Glazbenu školu Vatroslav Lisinski gdje mu je teoretske predmete predavao Albe Vidaković, a glasovir Stanko Šimunić. Ipak, tražio je i druge putove studirajući medicinu, povijest umjetnosti te hrvatsku književnost. Ponovne glazbene nagrade za masovne pjesme Naprijed i Pjesma građevinara, konačno su ga usmjerile studiju glazbe. Studij teoretsko–folklornog smjera na Muzičkoj akademiji u Zagrebu završio je 1955. Kao tada jedini student koji je za diplomski rad izabrao temu iz etnomuzikologije, (Tonalna os-nova i tehnika gradbi sopila s otoka Krka ), ozbiljno je bio očekivan kao suradnik u Institutu za folklor (danas Institut za etnologiju i folkloristiku). Međutim, nemirna duha i sklonosti za razne discipline, tragom novinskog oglasa diskografskog poduzeća »Jugoton«, ubrzo je napustio ideju kabinetskog muzikološkog rada te prihvatio izazov slučajno ponuđenog posla. Kao školovan glazbenik ubrzo je u novoj sredini organizirao na načelima međunarodne diskografske prakse, diskografsko–urednički mehanizam jednako u tehničko–estetskom kao i u administrativno–pravnom smislu. Kao skladatelj nije prekidao svoje djelovanje, gajeći uglavnom manje vokalne oblike, a kao zborovođa radio je s umjetničkim društvima Pavao Markovac, Vilim Galjer, Trešnjevka i Vladimir Nazor. Napuštajući diskografiju bez nekih posebnih razloga (1973.), prelazi kao dirigent u Gradsko kazalište Komedija, gdje preuzima standardni tekući repertoar. Iza njega ostaje u arhivima velik broj izdanja vrlo široke programske fizionomije što su niz godina nastajala pod njegovom producentskom paskom.
Nova sredina usmjeruje ga davnoj mladenačkoj sklonosti — kazalištu, posebno glazbenom. Stalno surađuje s režiserima i piše za scenu. Gotovo svi njegovi pjevani brojevi iz kazališnih predstava, ostali su živjeti samostalno i izvan pozornice. Aktivno sudjelujući na regionalnim festivalima popularne glazbe, posebno je vodio brigu o literarnoj vrijednosti stihova koje sklada, a u svojim radovima često se služio elementima ‘etno’ izvorišta. Godine 1996. odlazi u mirovinu, ali nastavlja djelovati, osobito u Hrvatskom društvu skladatelja u svojstvu opetovanog člana predsjedništva i na funkcijama dopredsjednika i predsjednika (2000.
— 2004.), posebno se zalažući za organizaciju nakladničke prakse.
Nagrade (izbor): nagrade na festivalu Zagreb: 1962. za Mesec, seno i noč, 1963. za Na vajnkušeku glava, 1964. za Baladu, 1966. za Tebi grade moj, 1968. za Celuloidni pajac, 1969. za Još uvijek ne znam neke važne stvari, 1970. za Mačku; Melodije Jadrana, Split 1966. 1. nagrada žirija za Šentadu na rivi; Svjetska nagrada za dječju duhovnu pjesmu, Sevilla (1979.); Vjesnikova nagradaJosip Slavenski (1987.); prsten Zlatno sidro, nagrada dnevnika Novi list; Sirena, nagrada tjednika Arena; Zlatni satir, nagrada festivala »Postirske fraje«; Srebrena žveglica i Veliki kristalni pokal(tri puta), Festival kajkavske popevke, Krapina; Nagrada Sanctus Anastasius za najuspjeliju duhovnu šansonu U tvojoj sam ruci, Festival duhovne glazbe Cro Patria, Split (2004.); Plaketa za novu skladbu, Festival dalmatinskih klapa, Omiš (1996. za Ma se uvik smiju dica, 1997. za Majka Maru priko mora dala; 1998. za Poletija sivi soko, 1998. za Kroz godišča ča odzvanjo, 1999. za Oj Marjane rano moje rane, 2001. za Meju cvićen najlipše si cviće, 2002. za Jubi’ću te uvik iston miron, 2005. za Penelopu); Plaketa Pajo Kolarić, Međunarodni festival hrvatske tamburaške glazbe, Osijek (pet puta); Nagrada Canticum novum, Festival duhovne glazbe Cro patria, Split (zlato, srebro i bronza, osam puta od 1996. do 2006.), nagrađene skladbe: Bože, ti, što znadeš, Molitva na putu, Molitva za smirenje, Bog se javlja, Bože, daj mi krila, Blagi Oče, duše sveti, Daj nam Bože, snage, Carski grade, pučki lade, Kalvarija; Nagrada Sanctus Anastasius za najuspjeliju duhovnu šansonu U tvojoj sam ruci, Festival duhovne glazbe Cro Patria, Split (2004.); Hrvatska diskografska nagrada Porin x3: za poseban doprinos hrvatskoj glazbenoj kulturi (2000.), za najbolju skladanu folklornu pjesmu Jubi’ću te uvik iston miron (2003.) i za najbolji tematsko povijesni album Ero s onoga svijeta J. Gotovca (2008.). Odličja: Orden rada sa srebrnim vijencem (1960.); Red Danice Hrvatske s likom Marka Marulića za zasluge u kulturi (1995.). Posebna priznanja i trofeji: Zlatna trešnja Zagrebačkog kazališta »Trešnja«; Zlatna značka i Zlatna plaketa Hrvatske glazbene unije; Srebreni cvijet časopisa Vikend (tri puta); Zlatna štoperica, za najdulji pljesak Festivala zabavnih melodija, Split; Velika plaketa, Kristalni ćup i Kristalni medaljon Festivala Slavonska Požega i Općinske skupštine Slavonske Požege, i dr.
DJELA. Scenska: Novela od Stranca (Senker–Mujičić–Škrabe), ili Firenze, stanotte se gala, komedija dešperata u dva ata i s puno glazbe, 1977.; Trenk iliti divlji baron (Senker–Mujičić), igra s pjevanjem; Fešta na otoku Korčuli, koreografska etno–scena (M. Pogrmilović) — Scenska glazba za drame: B. Brecht: Život i smrt kralja Eduarda II.; M.Krleža: Kristofor Kolombo i Aretej; Eshil: Edip i Edip na Kolonu (Eshil); R. Marinković: Glorija; M. Matković: Na kraju puta, Heraklo; W. Shakespeare: Hamlet, Periklo, Richard II., Macbeth, i dr. — Glazba za TV serije: M. Smoje: Naše malo misto (red. D. Marušić); Velo misto (red. J. Marušić) — TV igre i drame: Gartlic kajkavski (Kuzmanović — Mesarić); Oko (Desnica — J. Marušić); Tri jablana (M. Zurl — J. Marušić); Overnjanski senatori (V. Korajac

—D. Marušić); Krizantema (M. Matković — G. Paro); Amerikanska jahta u splitskoj luci (M. Begović — G. Paro) i dr. — Filmska glazba: Mećava (red. A. Vrdoljak)—Kazalište za djecu i mladež: Pepeljuga; Crvenkapica; Družba Pere Kvržice; Slučaj Č; Čudnovate zgode šegrta Hlapića; Bijeli jelen; Vuk i kozlići; Alan Ford; Ljepotica i zvijer; Tomislav i Adriana; Kainov grijeh;Trnoružica; Crna kraljica; Stani malo, Zvonimire; Grički top, Koko u Parizu, i dr. — Glazba za djecu: Glasovirska: Minijature; Mladost–radost, suita; Rondino; Sonatina — Glas i glasovir: ciklusi: En ten tini; Pjevajte djeco; Zečje priče — Solo–pjesme: Žabac dirigent; Sanja i vrabac; Naši vaše nadigraše, i dr. — Zborska: ženski zbor: Z mojih bregov, ciklus (Mojemu ocu, V trsju, Crn–bel, Pod breskvami, Klet) — Trla baba lan, glazbeni skerco i dr. — Duhovna glazba: Ave Maria; Regina coeli; Ecce quomodo; Tiho–tiše; Hvala Ti, Bože; Misa delmata, 2001. — Glazba za ediciju Diskothalia: Sve je neobično ako te volim; Gartlic kajkavski; Pero Kvrgić; Miše Martinović; Lino Šapro; Dobriša Cesarić; Dragutin Tadijanović; Robinja (H. Lucić); Aretej (M. Krleža)—Šansone (izbor): Balada; Još uvijek ne znam neke važne stvari; Celuloidni pajac; Mačka; Finili su Mare bali; Kukuruzi se njišu; Na vajnkušeku glava; Zemljo moja; Poruka generalima koji žele rat; Prljavi rat; Črni metuli; Međimurska; Pri zipki; Guči, guči, grličice; Don Pasquale; To umire Helada; Sit svega toga; Ne dajte da vas zavedu; Robovi, zemlja je zvijezda, i dr. — Glazba za tambure: Delmatina; Barkarola; Šala; Na dvorskome plesu; Iz dječjeg dvorišta; En ten tini; Dva stavka za tambure; Kukuruzi se njišu, Tema za tambure, i dr.—Glazbene adaptacije i obrade: Zajc–Pokorny: Graničari; Brecht–Weil: Prosjačka opera; Svim na zemlji mir veselje (hrvatske božićne pjesme), i dr. — Glazba za klape: Bjonda; Dite moje; Vilo moja; Triba partit; Majka Maru priko mora dala; O, Merjane, povr’ Splita
grada; Ma se uvik smiju dica; Poletija sivi soko; Oj, Mosore, moj vapore; Koza jema mali rep, Baškovoška bura; Zemja uvik ostaje; Kroz godišća ča odzvanjo; Nisan ti se pisan naslušala; Penelopa; Vazeli smo moru miru, i dr.