Vincenc Gjini
skladatelj (Ferizaj, Kosovo, 22. siječnja 1935. – Buje, 22. rujna 2022.)
Pripada prvoj kosovsko–albanskoj generaciji akademskih glazbenika. Sveučilišni i poslijediplomski studij završio je u Beogradu (1961.) i time postao prvi magistar na području Kosova. Nešto je kasnije u Skoplju redovito završio i Odjel kompozicije.
Poslije završenih studija dvije godine radi u Radio Prištini kao glazbeni producent, a zatim inicira otvaranje Glazbene katedre pri Visokoj pedagoškoj školi. Profesor je predmeta Harmonija i šef katedre na VPŠ–u od 1963. do 1975. Od 1975. do 1991. je redoviti profesor na Muzičkoj akademiji u Prištini. U Prištini radi više od 30 godina, do umirovljenja, a od 1993. godine s obitelji živi u Hrvatskoj.
Koautor je prvih albanskih školskih udžbenika za glazbeni odgoj, kao i autor knjige Harmonija — I i II za studente (dva izdanja — 1984. i 2006.). Skladao je djela za djecu, za mješovite zborove, za soliste, instrumentalna djela, komorna, orkestralna, četiri simfonije i dvije simfonijete, vokalno — instrumentalna djela, sedam kantata, itd. Autor je četiri zbirke sakralne glazbe. Majci Terezi posvetio je dva djela većeg formata, komponiranih za soliste, zbor i orkestar: Klasična misa i oratorij Blagodarna lastavica.
Djela su mu izvedena kako u zemlji tako i u inozemstvu: Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Albaniji, Austriji, Engleskoj, Njemačkoj, Rumunjskoj, Norveškoj, Americi, Švicarskoj itd.
Obavljao je visoke društvene, prosvjetne i kulturne funkcije. U jednom mandatu bio je predsjednik Saveza kompozitora Jugoslavije (1986./87.), predsjednik Društva kompozitora Kosova (1984./85.), predsjednik Muzičke scene Prištine (1982./83.), predsjednik Skupštine Sveučilišta Kosova (1990./91.), predsjednik Savjeta Akademije itd.
Kroz duže razdoblje bio je angažiran za glazbenog voditelja Pokrajinskog folklornog ansamblaŠota (od 1963.).
Kako je začetnik i prvi sveučilišni profesor na području glazbe smatra ga se pionirom visokog školstva Kosova. Naveden je u nekoliko glazbenih enciklopedija.
Član je Hrvatskog društva skladatelja.
Nagrade: Srebrna nagrada Kabineta predsjednika za veliki doprinos razvoju glazbene kulture (1974.); Nagrada Grada Prištine (1975.); Prva nagrada u kategoriji mladih na natječaju EPT — Tirana (1995.); Diploma DPS (1979.);
Decembarska nagrada Kosova (1980.); Godišnja nagrada Društva kompozitora Kosova (1980.); Zahvalnica Primorsko–goranske županije (2010.); Zahvalnica Grada Ferizaj (2011.), itd.
— Nagrade za glazbeno stvaralaštvo: Radio Priština na natječaju za zborsku i instrumentalnu glazbu nagrađuje sedam njegovih djela (1977.); Nagrada Društva kompozitora Kosova za dvije kantate (1978.); Prva nagrada Sveučilišta Kosova za kantatu Oganj mudrosti, za soliste, zbor i orkestar, u povodu 10–godišnjice Sveučilišta Kosova (1980.); nagrada DKK za prvu Simfoniju (1980.); prva nagrada RTP za Ciklus solo pjesama (1983.); više nagrada Kulturno — prosvjetne zajednice Kosova i Srbije za zborske skladbe izvedene na festivalima i koncertima.