Franjo Dugan

skladatelj, orguljaš, glazbeni teoretičar (Krapinica, 11. rujna 1874. — Zagreb, 12. prosinca 1948.)
Filozofski fakultet (matematika i fizika) završio u Zagrebu, a studij kompozicije na Visokoj školi za glazbu u Berlinu. Dugogodišnji profesor kontrapunkta, polifone kompozicije i orgulja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1940.–41. rektor), od 1910. istodobno orguljaš u katedra
li. God. 1907.–1942. uređivao glazbeni prilog u časopisu Sv. Cecilija. Bavio se i glazbenom kritikom (Obzor, Narodne novine) i vodio pjevačka društva (Kolo, Sloga, Oratorijski zbor sv. Marka). Bio je redoviti član JAZU.
DJELA. Orkestralna: Uvertira, 1895.; Simfonijski andante, 1908. — Komorna: Tri gudačka kvarteta: I. u h–molu, 1898.; II. u F–duru, 1908.; III. u Es–duru, 1908.; Gudački kvartet na božićne napjeve, 1892.; Sonata za violinu i klavir u g–molu, 1908.; skladbe za violinu i klavir. — orguljska: Prélude et fugue u G– duru; Preludij i fuga u H–duru; 2 fuge (c–mol, f–mol); Kromatska fuga u c–molu; Tokata u g–molu; Šest fughetta; Dva preludija; Fantazija. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Ustaj dušo za zbor i orkestar, 1896.; Čuj der dušo za zbor i orkestar, 1896.; Pjesmi za muški zbor, bariton i orkestar, 1897.; Na vodi za zbor, mezzosopran i orkestar, 1897. Solo–pjesme, zborovi, crkvene skladbe. — Instruktivna: Elementarna teorija muzike, 1922.; Vježbe za zborno pjevanje (Solfeggio), 1923.; Nauka o muzičkim formama, 1932.;

Nauka o instrumentima, 1936.; Akustika, 1943. (rukopis); Nauka o glazbalima, 1944.; Nauka o formama (rkp.).