Pavle Dešpalj

skladatelj, dirigent (Blato na Korčuli, 18. lipnja 1934.)
1960. završio je studij kompozicije (razred Stjepana Šuleka) na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Godine 1961. utemeljio je zadarske Glazbene večeri u Donatu i osnovao Zadarski komorni orkestar. Karijeru je počeo kao dirigent i poslije šef–dirigent Simfonijskoga i Komornog orkestra RTZ–a (1962.–67.) te kao gost–dirigent u Operi i u Baletu HNK–a u Zagrebu. Godine 1966. osnovao je i vodio Beogradski komorni orkestar. Od godine 1967. djeluje u SAD–u kao šef–dirigent Floridskoga simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu, kao gost–dirigent na Festivalu u Grant Parku u Chicagu, a na poziv Leontyne Price dirigira Pittsburškim simfonijskim orkestrom na otvorenju Philadelphijskoga festivala u Ambleru. Po povratku u domovinu, od godine 1981. šef–dirigent je Zagrebačke filharmonije (do 1985.), počasni šef–dirigent Simfonijskoga orkestra HRT–a (1985.–92.), glazbeni ravnatelj Dubrovačkih ljetnih igara (1981.–83.) i redoviti profesor dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu (1987.–95). Od godine 1995. do 1998. bio je u Japanu dirigent Tokyo Geidai filharmonije i profesor na tokijskome Nacionalnom sveučilištu za lijepe umjetnosti i glazbu. Od 1998. do 2012. šef je dirigent Hrvatskog komornog orkestra, od 2000. –09. šef je dirigent Splitskog komornog orkestra. U sezoni 2010./11. umjetnički je voditelj i dirigent Mozartina— nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra RTV Slovenije. U sezoni 2011./12. ponovno je šef dirigent Simfonijskog orkestra HRT. Samostalno i sa zagrebačkim orkestrima gostovao je u mnogim europskim zemljama, u SAD–u i na Dalekom istoku.
Bio je član prosudbenih vijeća međunarodnih dirigentskih natjecanja u Budimpešti, Zagrebu i Tokiju. Počasni je šef dirigent Zagrebačke filharmonije i Simfonijskog orkestra HRT, doživotni je počasni šef dirigent Hrvatskoga komornog orkestra. Počasni je dirigent Dubrovačkog simfonijskog i Zadarskog komornog orkestra: Počasni je član Varaždinskoga komornog orkestra, Hrvatskog društva glazbenih umjetnika i Hrvatskog društva kornista. Intenzivno snima za radio, televiziju i diskografske tvrtke u Hrvatskoj i u inozemstvu. Počasni je građanin Daytona Beacha, profesor–emeritus Tokijskoga nacionalnog sveučilišta i redoviti član HAZU, gdje je bio potpredsjednikom od 2004. do 2010.

Nagrade: Nagrada grada Zagreba (1965.); Nagrada Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnosti (1978.); Nagrada Milka Trnina Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (1980.); Vjesnikova nagrada Josip Štolcer Slavenski (1990.); Nagrada Vladimir Nazor (1992.); Nagrada Orlando (1993.); posebno priznanje Ministarstva kulture RH (1994.); Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); Medalja grada Varaždina (1997.); Nagrada Ivan Lukačić Varaždinskih baroknih večeri (1999.); Nagrada Ministarstva kulture RH (2002.); Zlatno zvono HDGU–a (2004.); Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo, (2005.) Nagrada Judita (2005.); Nagrada grada Zadra za životno djelo (2006.); Diskografska nagrada Porin za životno djelo (2010.); Plaketa grada Varaždina (2014.); godišnje diskografske nagrade Porin (1997., 2002., dva puta 2005., 2009. i 2014.).
DJELA. Orkestralna: Tri koralne predigre na Bachov koral, (1957.); Varijacije za orkestar, (1957.); Čežnja, za gudački orkestar, (1995) Klasične varijacije na poznatu temu, za gudački orkestar,(2013.) — Koncertantna: Passacaglia i fuga za klavir i gudače (1956.); Koncert za violinu i orkestar, 1959.; Koncert za altsaksofon i gudače, 1963.; Koncert za violončelo i gudače, 2000.; Svečana parada, za rogove i orkestar (2001.) — Komorna: Romantični intermezzo za violinu i klavir, (1953.); Četiri stavka za gudački kvartet, (1953.); Dva guslačka hira za violinu solo (1999.); Klasične varijacije na poznatu temu, verzija za oktet rogova, (2011.) i verzija za tri violine i klavir (2014.).