Srđan Dedić

skladatelj (Zagreb, 13. lipnja 1965.)
Diplomirao je kompoziciju 1989. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. Stanka Horvata, specijalizirao se od 1990.–91. u elektroničkoj glazbi na Sveučilištu u Strasbourgu kod François–Bernarda Mâchea, a od 1991.–93. u kompoziciji na Konzervatoriju Sweelinck u Amsterdamu u razredu Geerta van Keulena. Od 1998.–99. učio je kompoziciju kod Jojija Yuase u Tokiju, istodobno učeći tradicionalne japanske instrumente sa članovima ansambla Pro Musica Nipponia kao dobitnik stipendije Japanske vlade za strane umjetnike (Bunka–Cho). Radi kao izvanredni profesor na Odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu.
Nagrade: Prva nagrada na Međunarodnoj skladateljskoj tribini UNESCO–a u Parizu, 1988.; Nagrade Muzičkog biennala Zagreb za studentske orkestralne skladbe, 1989.; Nagrada Hrvatskoga glazbenog zavoda, 1990.; Prva nagrada na
29. Festivalu suvremene glazbe u Indiani, 1995.; Izbor žirija Međunarodnoga društva za suvremenu glazbu, 1997. i 2012.; Nagrada Josip Štolcer Slavenski, 2013.
DJELA: Orkestralna: Koncertantni stavak, za klavir i komorni orkestar, 1988.; Beat On, za orkestar, 1988.; Calix, simfonijska pjesma, 1990.; Concerto for Cello and Chamber Orchestra, 1994/rev. 2003.; Simfonijski stavak, za orkestar, 2010. — za ansambl: Concerto grosso , za gudače, 1986.; Ih vergesse Dich nicht, za ansambl, 2004./2007.; Zagrebački koncert br. 4, za dvije flaute solo, violinu solo, gudače i čembalo, 2011.
— Komorna: Varijacije, za klavir, 1984.; Indikacije, duo za klarinete i udaraljke, 1984.; Momenti giocosi, za gudački kvartet, 1985.; Snake Charmer, za bas klarinet solo, 1986.; Šumatina, za puhački trio, 1987.; Canzona, za violončelo i gitaru, 1988.; Seven Trumpets, za trubu solo, 1988.; At the Party, za kvartet udaraljki, 1990.; Eco da Issa, za kvintet limenih puhača, 1990.; Cantus fractalus, za kvartet saksofona, 1998.; All That Blues, za klavir, 2000.; Nighttime Cycles, za tri japanske Shakuhachi flaute, 2001.; Hey Pearl!, za violončelo solo, 2007.; Gudački kvartet, 2009.; Time Scales–Pitch Scales, algoritamska glazba za sintesajzere s grafičkom partiturom, 2013.