Damir Bužleta

skladatelj, dirigent (Pula, 2. lipnja 1958.)
Od 1973. do 1977. polazi gimnaziju u Puli. 1977. upisuje studij tehničkog odgoja pri Pedagoškom fakultetu u Puli, 1984. izvanredno upisuje Srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Puli, predmet harmonika, a nakon privatne poduke kod prof. Slavka Zlatića i studij glazbene kulture na Pedagoškom fakultetu u Puli. Diplomirao je 1992. kod prof. Massima Brajkovića s temom: »Priređivanje klavirskih skladbi za harmonikaški orkestar«. Odmah po završetku studija zaposlio se u Organizaciji kulturno–umjetničkih djelatnosti / OKUD Istra, Pula, kao voditelj kulturno–umjetničkih programa i tu ostaje do 2009. godine. U razdoblju od 1989. do 2009. godine vodio je orkestar Stanko Mihovilić OKUD–a Istra s kojim osvaja brojne nagrade na najznačajnijim svjetskim natjecanjima i festivalima. Od 1995. vodi i Zbor KUD–a Matko Brajša Rašan te od 2003. i zbor KUD–a Kuje iz Ližnjana. Obavljao je dužnost tajnika Stručnog odbora Međunarodnog susreta harmonikaša. Bio je voditelj Međunarodne ljetne škole harmonike, čije je osnivanje inicirao 1992. godine i koja je svake godine okupljala najznačajnije svjetske pedagoge i koncertante te veliki broj nadarenih polaznika iz Hrvatske i svijeta. Istodobno se bavio pedagoškim radom na svim razinama, od početnika do majstorskih tečajeva komponirao je i aranžirao skladbe pretežno za harmonikaške orkestre i pjevačke zborove. Redovito sudjeluje u radu prosudbenih komisija na međunarodnim natjecanjima u Puli, Castelfidardu i Bellunu (Italija), Pragu (Češka), Lorientu (Francuska), Kragujevcu i Aranđelovcu (Srbija), Sarajevu (BIH), Popradu (Slovačka) i dr. Od 2010. godine živi u Zagrebu, prvo kao nastavnik harmonike u Glazbenoj školi Ferdo Livadić, a potom u Glazbenoj školi Zlatka Balokovića u Zagrebu.

Član je Hrvatskog društva skladatelja od 2002. godine.
DJELA. Za harmonikaški orkestar: Skice, 1978.; Skice br. 2, 1982.; Scherzo, 1983.; želja, 1986.; Intermezzo, 1986.; Scherzino, 2000.; Poema pastorale, 2000.; Skice br. 3, 2000.; Molitva br. 3, 2001.; Tango Aurora, 2003.; La mula de parenzo, varijacije na narodnu temu, 2003.; Koncert za harmonikaški orkestar, 2005. — Koncertantna: Scherzo za 2 na 2, za kontrabas solo, bas harmoniku solo i harmonikaški orkestar, 2001.; Nocturno, za klavir solo, tri harmonike i gudački orkestar, 2001.; Komorna: Allegro, za kvartet harmonika, 1979.; Slon i miš, 1979.; Molitva br. 2, za duet harmonika, 2001.; Tango Aurora, za klavir, 2001.; Blizanke, za duet harmonika, 2002.; 4 minijature, za klarinet i harmoniku, 2003.; Šetnja, za gitaru, 2003.; Plesna suita za klarinet i klavir, 2005.
— Za solo harmoniku: Uzbuđenje, 1979.; Rondino, 1979.; Mali marš, 1979.; Toccata, 1986.; Valcer za Anu, 1988.; Vilin konjic, 1988.; Molitva, 1998.; Balada, 2000., Uspavanka, 2001.; Patuljak s harmonikom, 2001.; Kišni dan, suita, 2001.; Sonata br. 2, 2002.; Toccata–fantazija, 2004. — Vokalno–instrumentalna i vokalna: Ave Maria, za mješoviti zbor i harmonikaški orkestar, 1999.; Sa se je prokljela, obrada za mješoviti zbor i harmonikaški orkestar, 2001. — Zborovi. Mješoviti zbor: Tarac (D. Kabalin), 1986.; Marija, Marica (Z. Višković), 1990.; Delat ću brajde (D. Načinović), 1998.; Sa se je prokljela
(Z. Višković), 1999.; Crešnja (Z. Višković), 1999.; Hoj, hoj, hoj (Z. Višković), 2002.; Aj, mat moja (Z. Višković), 2002.; Madrigal (D. Načinović), 2003.; Svetom Martinu (vlastiti stihovi), 2004.; Dan od gnjiva (pučki stihovi), 2005.; Zdravo Marija (pučki stihovi), 2005. — Djevojački zbor: Za sve žene (vlastiti tekst), 1986.