Dalibor Bukvić
skladatelj, pijanist, pedagog (Sinj, 1. siječnja 1968.)
Glazbeno školovanje započinje u Puli, a nastavlja u Zagrebu gdje je završio srednju glazbenu školu Vatroslav Lisinski, smjer klavir. Studij kompozicije završio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredu prof. S. Horvata (1995.). Usavršavao se na ljetnim tečajevima u Darmstadtu kod Karlheinza Stockhausena i Luce Lombardija (1996.), sa stipendijom francuske vlade na pariškom Conservatoire National Supérieur de Musique na odsjeku za elektroakustiku kod Laurenta Cuniota (1996./1997.), na Consevatoire National de Région de Boulogne kod Michela Zbara (1996./1998.) te na IRCAM–ovoj Ljetnoj akademiji u Parizu (1997.). Istodobno je radio i sa skladateljem Gérardom Griseyjem. Od 1996. do 2008. živio je u Parizu gdje je djelovao kao profesor glazbene teorije, klavira, improvizacije i kao korepetitor na više pariških konzervatorija te na konzervatorijima u Ivryju sur Seine i Fontenayju aux Roses. Od 2008. živi u Zagrebu, gdje radi kao docent na Muzičkoj akademiji i predaje teorijske glazbene predmete. Piše za solistička glazbala, komorne sastave, zbor i orkestar, glazbu za kazalište, film i televiziju te suvremeni ples. Djela su mu predstavljena na koncertima i festivalima u Hrvatskoj i u inozemstvu u izvođenju brojnih hrvatskih i inozemnih umjetnika i sastava. Skladbe su mu objavljene u diskografskim kućama Orfej–HRT, Croatia Records, Ganga Music Međugorje&Etiprint Zagreb, Cantus.
Nagrade: Rektorova Nagrada Sveučilišta u Zagrebu (1992.); Nagrada Fonda Stjepan Šulek (1995.); Vjesnikova Nagrada Josip Štolcer Slavenski (2011.); Nagrada Boris Papandopulo Hrvatskog društva skladatelja (2011.).
DJELA (izbor): Propheties, za klavir, 1991.; Diptih za klavir i 10 puhača, 1991.; Musica pian e forte, za kvintet limenih puhača, 1992.; Actus, za orkestar, 1992.; Fantasia, za obou, 1994.; Psalam za mješoviti zbor i orkestar, 1994.; Afrodizzyak, za bas klarinet i klavir (jedan izvođač), 1996.; Spatial–danse des apparitions, elektronička glazba, 1998.; Vers le ciel (Oraculum–Lux aeterna), za glumca, dječji i mješoviti zbor i orkestar, na tekst Dalibora Bukvića, 2006.; Récits de l’autre monde (Priče s drugog svijeta), ciklus od četiri skladbe za glumca, elektroničku glazbu, dječji i mješoviti zbor i simfonijski orkestar, 2006.; Pour le Concours, pet etida za klavir, 2007.; Why not, za orkestar, 2011.; Bis, za dva klavira, 2014.