Rudolf Bruči

skladatelj
(Zagreb, 30. ožujka 1917. — Novi Sad, Srbija, 30. listopada 2002.)
Studij kompozicije završio 1950. kod prof. Petra Bingulca na Muzičkoj akademiji u Beogradu, a 1954.–55. stručno se usavršavao na Akademie für Musik und darstellende Kunst u Beču. Od 1950.–55. korepetitor, šef zbora i član orkestra Novosadske opere; 1955.–74. direktor Muzičke škole Isidor Bajić u Novom Sadu, 1961.–63. direktor Novosadske opere. Jedan je od osnivača Akademije umetnosti u Novom Sadu, njen prvi dekan (1974.–78.) i redovni profesor kompozicije i orkestracije; od 1978. god. do umirovljenja 1983. istodobno je direktor Muzičkog centra Vojvodine (Opera, Balet, Vojvođanska filharmonija), 1979. godine izabran je za člana Vojvođanske akademije nauka i umetnosti. Nakon 1991. živio u Zagrebu. Pridruženi član Društva autora i skladatelja Francuske od 1976. god.
Nagrade: Vitez nacionalnog reda za zasluge Republike Francuske (Chevalier de l’ordre national du merite) (1977.); Nagrada Kraljice Elizabete belgijske za simfonijsku muziku (1965.).
DJELA (izbor). Orkestralna: Rondo giocoso, 1947.; 3 simfonije (1951., 1965., 1974.); Maskal–suita, 1954.; Koncert za trombon i orkestar, 1958.; Sinfonietta, 1965.; Concertino za orkestar, 1965.; Koncert za klarinet i gudački orkestar, 1970.; Metamorfoze B–A–C–H za gudački orkestar, 1972.; Varijacije na mađarsku temu za violinu i orkestar, 1975.; Koncert za fagot i orkestar, 1973. — Komorna: 3 gudačka kvarteta, 1967.–81.; Duhački kvintet, 1971.; Imaginacije 1, 1971.; Imaginacije 2, 1980. — Za solo instrument: 3 sonatine za klavir, 1969.; Valami (nešto), ciklus solo pjesama, 1967.; Vidik iza sklopljenih očiju, ciklus solo pjesama, 1981.; 10 koncertnih etida za harmoniku, 1967. — Scenska: Salut au monde, oratorij, 1967.; Čovjek je vidik bez kraja, kantata, 1961.; Sunačni mostovi(W. Whitman), kantata; Vojvodina (Antić), kantata, 1970.; Demon zlata, balet, 1965.; Noć na pruzi, balet, 1970.; Katarina Izmajlova, balet 1977.; Prometej,opera; Ep o Gilgamešu, 1986.