U utorak 13. lipnja u Maloj dvorani Lisinski, održan je autorski koncert skladatelja, producenta i pedagoga Vjekoslava Nježića povodom njegovog pedesetog rođendana. U nadahnutim izvedbama Cantus Ansambla, Zagrebačkog kvarteta saksofona i pijanistice Katarine Krpan publika je imala priliku čuti pet skladbi, nastalih od skladateljevih studentskih dana (Springtime, 1995.) do praizvedbe skladbe koja je nastala posebno za ovu prigodu (Diptih, 2023.).
U programsku knjižicu, uz uobičajeni sadržaj informacija o skladbama koncertnog programa, bio je uključen i opsežan razgovor skladatelja i muzikologinje Marije Sarage. Kao i mnogim skladateljima, i Vjekoslavu Nježiću teško je „s odmakom“ sagledati svoje stvaralaštvo, o čemu najbolje govori citat iz spomenutog razgovora, u kontekstu pitanja o njegovom stilu:
„Možda često pišem diptihe, odnosno moje skladbe često sadrže neke binarne odnose stavaka ili dijelova, kontraste. To je jedino što vidim kao neku zajedničku nit moga pristupa skladanja.“
No, iz ovog doista inspirativnog intervjua, jasno je da je u njemu skladatelj „okrznuo“ i mnoge druge stilske značajke koje namjerno ili nenamjerno koristi u svojim skladbama, a pri tome je posebno zanimljiv fenomen nenamjernih postupaka. Njih je mnogo teže detektirati, a oni su doista dubinski povezani sa samim skladateljevim karakterom koji on, na neki način, uspijeva spontano utkati u svoje skladbe.
Možda je upravo zbog toga Vjekoslavu Nježiću teško pristupiti svojim skladbama s odmakom – jer one su, na neki način, dio njega.
Tekest Helene Skljarov u cijelosti pročitajte ovdje.
Tekst preuzet s glazba hr.
Foto: Matej Grgić
