Može li se kršenjem prava autora u EU očuvati sloboda govora i izražavanja ili je ipak riječ o borbi za očuvanje moćnih financijskih carstava uglavnom američkih tehnoloških giganta poput YouTuba, Facebooka i ostalih a na uštrb autora i onih servisa koji žele legalno razvijati svoju ponudu? Naime, posljednjih se dana, uoči glasanja Odbora Europskog parlamenta za pravna pitanja (JURI), zahuktala javna kampanja protiv Direktive o autorskom pravu na jedinstevnom digitalnom tržištu.
Zašto?
Platforme koje svoje poslovanje temelje na sadržaju koje su na njih prenijeli krajnji korisnici, poput spomenutih YouTube-a, Facebooka, SoundClouda, Dailymotion-a itd., trenutno su glavna točka pristupa autorskim djelima na Internetu, a tako za sebe stvaraju ogromni marketinški potencijal oglašivački prostor koji svesrdno monetiziraju. Međutim, neprihvatljivo je da mnoge od njih autorima ne plaćaju za takvo korištenje njihovih djela ili im daju tek mrvice. Ovaj prijenos vrijednosti (jer vrijednost od korištenja autorskog djela za sebe zadržavaju te platforme, umjesto da je ona usmjerena prema onim koji su ta djela svojim radom, znanjem i ulaganjem stvorili pa su i njihovi vlasnici) stvara tržišne nepravilnosti koje tržište dugoročno urušavaju te tako prijeti opstojnosti kulturnih i kreativnih industrija koje su dokazano jedan od najvećih gospodarskih potencijal EU i svijeta.
Autori i kreativci žele da njihova djela budu što više dostupna, ali i da oni za takva korištenje njihovih djela budu pravedno plaćeni. Da bi se to omogućilo potrebni su jasni propisi o autorskom pravu. Peticiju autora u kojoj od Europske unije traže da nađe rješenje za problem prijenosa vrijednosti već je potpisalo više od 30.000 europskih autora. Ova je peticija svojevrsni nastavak peticija iz 2016. godine o istom problem, a koju su potpisali brojni europski autori, a među njima i Pedro Almodóvar, Jean-Michel Jarre, Daniel Buren, Agnieszka Holland, Ennio Morricone, David Guetta te mnoštvo hrvatskih autora.
Više na http://makeinternetfair.eu/hr/home
O čemu s radi u članku 13. spomenute Direktive?
Ukratko, riječ je o pojašnjavanju postojećih važećih propisa, a tekst članka pojašnjava dva bitna elementa:
1) Navedene internetske platforme djeluju na način da prema važećim propisima o autorskom pravu u EU snose odgovornost za reguliranje prava priopćavanja javnosti autorskih djela
2) Te platforme aktivno organiziraju, uređuju i optimiziraju sadržaj koji se na njima nalazi te tako na sadržaju grade vlastita financijska carstva. Zbog takvog djelovanja na njih se ne mogu primijeniti odredbe tzv. “sigurne luke” Direktive o e-trgovini, a koje se odnose na pružatelje hosting usluga koji su puki tehnički posrednici te vlastitim djelovanjem ne utječu na sadržaj koji se na njima nalazi, kao niti na njegovu konzumaciju. Stoga bi navedene internetske platforme trebale od autora dobiti poštene i primjerene licence (odobrenja za korištenje) i s autorima surađivati na način da osiguraju tehničke mjere kako bi se odredbe licence mogle i provesti te kako bi se osiguralo da se na platformama ne može postavljati neodobreni sadržaj.
Članak 13 osigurao bi za krajnje korisnike pristup većem broju djela s pravnom sigurnošću da svojim djelovanjem ne krše propise o autorskom pravu.
Znači li to uspostavu režima filtriranja koji će promijeniti Internet kakav danas znamo?
Prvo, važno je istaknuti da se članak 13. odnosi samo na određene usluge: platforme koje svoje poslovanje temelje na sadržaju koje su na njih prenijeli krajnji korisnici i koje imaju aktivnu ulogu u uređivanju i promicanju zaštićenog autorskog sadržaja. Pojašnjenje odredbi o autorskom pravu koje se na te platforme mogu ili ne mogu odnositi, zasigurno neće promijeniti cijeli Internet!
U svakom slučaju, članak 13. ničim ne nameće opći režim filtriranja, već samo nalaže da je potrebna suradnja s nositeljima prava radi postavljanja tehničkih mjera za korištenje djela. Te tehničke mjere već su široko dostupne i korištene od strane ovih platformi – to su mjere kojima one filtriraju sadržaj a kako bi njime upravljale i maksimalizirale svoje prihode. Ono što se od njih traži jest da pritom uzmu u obzir i relevantne podatke za ostvarivanje autorskih prava – kao što su nositelji prava na pojedinim djelima i sl. Cilj je osigurati da se honorari obračunaju upravo onim autorima čija se djela koriste.
Ključna riječ ovdje je suradnja.
Čuva li članak 13. slobodu govora i izražavanja i ostala temeljna ljudska prava?
DA! U EU postoji više od milijun europskih autora i kreativaca iz različitih područja: glazbe, filma, fotografije, slikarstva itd. koji su okupljeni u svoja matična društva poput HDS ZAMP-a te uključeni u rad krovnog europskog udruženja društava autora GESAC. Ukoliko bi postojala i najmanja mogućnost da se tim člankom ograniči sloboda izražavanja, koje autori smatraju djelom vlastite DNA, oni zasigurno nikada ne bi ovakav propis podržali! Autori i kreativci su i u prošlosti i danas prvi koji ustaju u borbi protiv bilo kakva pokušaja da se ičim ograniče temeljna ljudska prava i slobode. Pisali su knjige i romane, pjevali pjesme i snimali filmove o borbi za zaštitu ljudskih prava i sloboda! No, da bi bili u mogućnosti nezavisno stvarati, potrebno je da se njihova prava poštuju i da mogu od svojeg kreativnog rada zarađivati za život, kao što i svi dugi ljudi od vlastita rada zarađuju za život. Članak 13. omogućit će da autori i kreativci budu plaćeni za masivna korištenja njihovih djela od strane ogromnih internetskih platformi koju su postale glavni izvori pristupa kulturnom sadržaju, a na čemu te platforme upravo i grade svoja ogromna financijska carstva.
Pravne službe i Europske komisije i Europskog vijeća zasebno su potvrdile sukladnost ovih odredbi s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Finalno izvješće izvjestitelja u Europskom parlamentu također je u skladu s ovim. Čak štoviše, članak 13. posebice propisuje da ukoliko se bilo koji sadržaj pogrešno ukloni, krajnji korisnici imaju pristup učinkovitom i brzom mehanizmu za ispravak, a što trenutačno nije slučaj.
Dakako, postoje i oni „stručnjaci“ koji su povezan s tim ogromnih tehnološkim gigantima i njihovim financijskim carstvima te se zalažu i za ukidanje i ograničavanje prava autora. Pritom svjesni pozicije tih giganta i dojma njihove nadmoći nad autorima, s bombastičnim izjavama poput onih „autorska prava treba poštivati, ali znate ovako se gazi sloboda građana“ kreću u boj. Ne za slobodu govora, ne za poštivanje temeljnih ljudskih prava, ne za poštivanje prava ljudi da od svojeg rada žive, već u boj za isključive interesne najmoćnijih tehnoloških financijskih carstava izgrađenih na višegodišnjem ignoriranju autorskih prava.
Na kraju, hoće li krajnji korisnici i dalje biti u mogućnosti postavljati/koristiti tv. memove i mash-up sadržaj (sadržaje u kojima su koristili dijelove različitih autorskih djela)?
DA! Članak 13. odnosi se samo na servise, a ne na krajnje korisnike. Ljudi će i dalje biti u mogućnosti slobodno pristupati sadržaju i postavljati vlastiti sadržaj na YouTube, Facebook i ostale platforme.
Infografiku o pitanjima vezanim uz čl. 13 Direktive o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu pogledajte ovdje.
