Intervju s Alenom Sinkauzom prenosimo s portala glazba.hr.
Alen Sinkauz dio je neiscrpno kreativnog i uvijek aktivnog dua Sinkauz koji čini s bratom, Nenadom Sinkauzom, a u različitim umjetničkim konstelacijama stoji iza brojnih glazbenih i multidisciplinarnih projekata – od audiovizualnih radova, filma i kazališta, preko suvremenog plesa, do suradnji u području slobodno improvizirane i eksperimentalne glazbe, live paintinga te najrecentnijeg pothvata u glazbenom izdavaštvu
Koja je uloga glazbe u filmu ili predstavi? Što je ključno kod odlučivanja o zajedničkome radu? Dok neke aktivističke glazbene projekte ovaj put ne spominjemo, o drugima saznajem prvi put. Uz diskografsku etiketu Kopaton, suradnju s Danijelom Žeželjem i uspjehe u filmskoj glazbi, zagrebali smo i u vječne teme nezavisne kulture, govoreći o suradnjama i perspektivama ovdašnje scene. Neizbježna je tema i rodna Pula, za koju Sinkauza veže odrastanje do studijskih dana, a kasnije muziciranje, sudjelovanje u radu i podržavanju rada tamošnje scene, osnivanje i vođenje festivala Audioart, ali i istraživačko-umjetničko (u kolaborativnom radu Sicomat) bavljenje identitetom i zvukom toga grada koji vidi drukčije od nas, povremenih posjetitelja pulskih koncerata i festivala.
Naš je razgovor započeo i završio u mladim danima provedenim na studiju u Italiji, kada su začahureni neki od interesa, usmjerenja i sloboda koje će kasnije poprimiti konkretniji oblik i odzvuk.
Vjerujem da se mnogi iznenade kada čitaju tvoju biografiju pa pročitaju da si magistrirao muzikologiju na Filozofskom fakultetu u Padovi. Kako si završio na studiju baš u Padovi, za što te on usmjerio i pripremio?
Bio sam siguran da nikad neću napustiti glazbu. Trst mi je bio preblizu, u Padovi je već bilo nešto meni poznatih ljudi, a nisam bio zainteresiran za neku muzičku akademiju kod nas. Htio sam otići iz svog grada, a Zagreb mi se tada, 1996. godine, činio značajno udaljenim od Padove. Imao sam uvjete za smještaj u domu i stipendiju, što je odigralo veliku ulogu u mom odabiru. Htio sam upisati komunikologiju, što je tada i u Italiji bilo tek u začetcima. Nažalost ili nasreću, te godine na komunikologiji nisu primali strance pa sam odlučio ostati na Filozofskom fakultetu, gdje sam diplomirao glazbenu filologiju.
Studij se sastojao od jednog dijela koji je svima na Filozofskom fakultetu zajednički, općih predmeta, a ostalo biraš sam. Bilo je više od tristo studijskih predmeta za odabrati. Najviše sam naučio na povijesti i kritici kazališta te povijesti i kritici filma, to su mi bili najdraži predmeti.
Intervju s Alenom Sinkauzom u cijelosti pročitajte na glazba.hr.
Foto: Matej Grgić
