Ako ste mislili da je rock u Hrvatskoj stao na Parnom valjku i Psihomodo popu gadno se varate. Dotični jesu posadili njegovo sjeme na ovim prostorima, međutim scena mladih i zanimljivih rock bendova nikad nije bila zanimljivija. A to potvrđuju i dečki iz grupe Big Strip Gorila, koje ćete imati prilike gledati i na RockOff festivalu u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, izborivši se u društvo odabranih razigranim singlom “Dresden”. Zoo-rock iz Zagreba na tragu Strokesa i Artic Monkeysa probudit će u vama animalne strasti uz povik oduševljenja koji bi zaintrigirao i samog Tarzana. Razgovarali smo s Matom Palestrinom Mazićem, glavnim gitaristom u bendu.
Odabrani ste u skupinu 20 bendova koji će nastupati na RockOff festivalu u organizaciji HDS-a. Kakav je osjećaj s obzirom da je bilo više od 160 prijavljenih? Što vas je motiviralo da se prijavite i što očekujete?
Imponirajući. Kada pogledam žiri (od Horvata do Josipe Lisac), ne mogu biti sretniji što su nas baš Oni odabrali i time nagradili naš rad. Odustali smo od prijava na demo festivale jer više i nismo demo bend. Čini mi se da ovaj festival nudi nešto drugačije, naglasak je na medijskoj pratnji i “guranju” od strane HDS-a. Nadam se da neće završiti kao i drugi festivali za nove bendove koji plate (ako do toga uopće dođe) spot ili snimanje i that’s it!
Vašu glazbu krstili ste terminom “zoo rock”. Je li to samo marketinška strategija ili možemo očekivati kakve egzotične životinje na pozornici RockOffa? 🙂
To je naš odmak od uvijek spominjanih ladica. Kada smo počeli svirat na festivalima, ljudi su od nas tražili da definiramo našu glazbu, mi smo je definirali i nazvali zoo-rock. Očito su mislili da to postoji i počeli nas tako potpisivat. Tako smo se mi odmakli od tih starih ladica. Za svirke možda nabavimo kojeg papagaja i albatrosa, gorile su skupe!
Bare u magazinu Rolling Stone opisuje situaciju kada je nekom klincu htio dati cd, a ovaj ga je odbio uz argument kako sluša samo narodnjake. Kao rock’n’roll grupa osjećate li da se ponekad borite s vjetrenjačama? Kako vas publika prihvaća i je li otvorena za nove mlade bendove?
Scena je u Hrvatskoj jača nego ikad. Od Novog vala nije postojalo nešto ovako potencijalno i novo. Kada bismo se osjećali poput Don Quijotea, onda sve ovo ne bi imalo smisla. Borimo se s vjetrenjačama, ali onima koje možemo pobijediti!
Do sada ste objavili jedan EP i singl. Planirate li nekakvo službeno album izdanje uskoro? Koliko su diskografi otvoreni prema ovome što radite?
Da, na ljeto izlazi novi singl “Bermudski trokut”. EP ipak kasnije, jesen ili zima. Ima zainteresiranih i mi želimo radit s diskografima jer nam mogu pomoći oko nekih stvari koje mi teško možemo uz sve ostale obveze. Ipak, ne želimo davat sve od sebe u našu glazbu, a da kasnije to netko iskorištava. Nekakva vaga mora postojati, ali diskografi rijetko gledaju na nju. Vjerujemo u kompromis na kraju.
Kako nastaju vaše pjesme? Je li svaki član zadužen za nešto ili funkcionirate po principu da svatko donese nekakvu ideju pa je zajedno pokušate definirati?
Bend funkcionira kao zajednica i uvijek donosimo zajedničke odluke kod pjesama. Zasad su pjesme nastajale u autorskim potpisima Jenkija (Marko Jankek) i mene, ali to ne znači da netko drugi neće napisati neku novu još bolju stvar. Jako su bitni aranžmani koje radimo zajedno na probama, tu tek pjesma poprima svoj oblik i nastaje produkt ideje.
Imate li kakve utjecaje među domaćim autorima i grupama? Kad biste mogli birati, koga biste pozvali da gostuje u nekoj vašoj novoj pjesmi?
Siguran sam da bi se dečki iz benda složili sa odgovorom, a i nadodali neke. Jako mi se sviđa novi album Gatuza “Gdje idemo”. Vrhunski i kompletan album. Iako bih rado vidio i Šilju kao gosta na našim stvarima, prvu priliku dao bih ženskoj osobi. Sari Renar, zato što radi odlične pjesme i jedna je od naših najboljih kantautorica trenutno.
I jeste li se konačno uspjeli skrasiti i naći prostor za probe nakon incidenata u garaži u Utrinama? Je li teško pronaći pogodan prostor za svirku u Zagrebu?
Jesmo, studio našeg vanjskog člana i producenta Borisa Fischera na Britancu. Tamo imamo sve što nam je potrebno i više nego ugodnu atmosferu za probe i snimanja. Nije treško pronaći prostor danas, svatko ima nekakvu garažicu, sklonište i sl.
Što uopće očekujete od bavljenja glazbom? Imate li kakav 5-godišnji plan ili samo želite raditi ovo što volite pa kuda vas odvede?
Nemamo petogodišnji plan. Tko ima? Radimo ono što volimo i guramo to. Planovi su za skoriju budućnost i to je odlično. Kada bi se obistinile naše želje, za 5 godina bismo svirali na Pyramid stageu, eto!
I posljednje pitanje je zapravo prostor da najavite skorašnje nastupe i eventualne novosti u vezi grupe?
Svirki uvijek ima, pratite našu stranicu na facebooku, tamo ćete naći svega.
Foto: Ivana Benčić
