Dobitnici Godišnjih nagrada HDS-a za 2014.

Na redovitoj Godišnjoj skupštini Hrvatskog društva skladatelja, održanoj u nedjelju, 31. svibnja 2015. u Lovranu, objavljena su imena dobitnika Godišnjih nagrada HDS-a.

Ove se strukovne nagrade dodjeljuju za postignuća na području glazbenog stvaralaštva i promocije hrvatske glazbe. Nagrade nisu ustanovljene istovremeno, odnosno broj nagrada rastao je s rastom broja članova Društva i širenjem područja njihove aktivnosti.

U 70-oj godini postojanja Društva, ovih je 7 pojedinaca za svoj rad u 2014. godini zaslužilo priznanje struke:

Nagrada „VATROSLAV LISINSKI“ za svekoliki doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu dodjeljuje se pijanistu Goranu Filipecu za album objavljen pod etiketom uglednog međunarodnog nakladnika Naxos koji je u cijelosti posvetio integralnom klavirskom opusu hrvatskog skladatelja Ive Mačeka (Maček – Complete Piano Music).

Mladi pijanist Goran Filipec poznatiji je kao koncertni umjetnik u inozemstvu nego u rodnoj Hrvatskoj. On je još jedan od onih koji ne uspijevaju biti proroci u vlastitoj zemlji, ali zato oduševljavaju publiku prestižnih dvorana velikih svjetskih metropola (njujorški Carnegie Hall, pariška Philharmonie, sanktpeterburško Marijinsko kazalište…). To je vjerojatno dijelom i zato što je školovanjem zaobišao hrvatsku metropolu gdje se nalaze vodeći organizatori našeg koncertnog života. Nakon diplome na lovranskoj glazbenoj akademiji Ino Mirković usavršavao se na moskovskom konzervatoriju Čajkovski i kraljevskom konzervatoriju u Den Haagu, a trenutačno je na doktoratu istodobno na pariškoj Sorbonni i pariškome Conservatoire National Superieur de Musique et de Danse.

Unatoč tomu, ili možda baš zato, rođeni je Riječanin svoj prvi ugovor s nakladnikom Naxosom iskoristio da ga međunarodna javnost smjesti upravo u hrvatsko glazbeno naslijeđe. Za program je umjesto Chopina i Liszta koje najčešće  od njega traže svjetski koncertni promotori odabrao klavirski opus i u Hrvatskoj slabije poznatog pijanista i skladatelja Ive Mačeka obilježivši time na najprikladniji način 100. godišnjicu njegova rođenja. Umjetnika s kojim očito dijeli dio sudbine i naravi predstavio je kompletnim klavirskim opusom koji uključuje Sonatu, Sonatinu i pet minijatura čemu je pridružio Sonatu za violinu i klavir u kojemu je na suradnju pozvao talijansku violinisticu Silviju Mazzon.

Time je postao prvi pijanist koji se prihvatio integralne izvedbe svih klavirskih djela skladatelja i pijanista 20. stoljeća koji svojim sažetim formama raskošnim tematskom invencijom i briljantnim klavirskim rukopisom svjedoči o dragulju koji tek treba otkriti. Ovo je dobra startna pozicija na tom putu – glazba u vrhunskoj pijanističkoj interpretaciji dostupna slušateljima diljem svijeta. Album je snimljen u Italiji, u studiju tvornice klavira Fazioli u gradiću Sacile okruga Pordenone.

Nagrada „JOSIP ANDREIS“ za doprinos području muzikologije i glazbene publicistike dodjeljuje se doktorici Vjeri Katalinić za dvojezičnu knjigu “Sorkočevići, dubrovački plemići i glazbenici” u izdanju Muzičkog informativnog centra KDZ 2014..

Naša ugledna doktorica muzikologije Vjera Katalinić svoj je znanstvenički eros usmjerila ka glazbenoj kulturi 18. i 19. stoljeća na temelju izravnog kontakta s izvornicima u glazbenim arhivima i zbirkama u Hrvatskoj. Nakon što je diplomirala i magistrirala na Odsjeku za muzikologiju Sveučilišta u u Zagrebu, doktorat je stekla na Sveučilištu u Beču, a usavršavala se na Freie Universität u Berlinu. Kao znanstvena savjetnica i upraviteljica u Osjeku za povijest hrvatske glazbe HAZU te redoviti profesor na Odsjeku za muzikologiju MA Sveučilišta u Zagrebu postavlja temelje kao glavni autoritet za povijesna glazbena istraživanja u zemlji. No, aktivna je i na međunarodnom muzikološkom planu, te od 2013. vodi europski projekt Glazbene migracije u rano moderno doba: susreti europskog Istoka, Zapada i Juga.

U sklopu svoje gotovo četiri desetljeća duge muzikološke karijere s raznih se aspekata približavala fenomenu i stvaralaštvu dubrovačkih plemića i glazbenika Sorgo (Sorkočević). Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju intenzivirana je potreba za dodatnim potvrđivanjem naših veza s europskim zapadnjačkim miljeom. Tko bolje može pridonijeti otkrivanju europske povijesti Hrvatske od oca i sina, slavnih gospara skladatelja i diplomata Luke i Antuna Sorkočevića, koji su u posljednjem stoljeću Dubrovačke republike djelovali kao izaslanici na dvorovima u Beču i Parizu. Dvojici je posebnim poglavljem pridružena i njihova kasnija rođakinja Jelena Pozza-Sorgo (Pusić-Sorkočević) kao zasad prva skladateljica na hrvatskom tlu.

U svojoj knjizi Sorkočevići – dubrovački plemići i glazbenici dr. Katalinić je uspjela povezati stručan diskurs znanstvenika i zanimljiv pitki jezik kroničara vremena, tako da tekst stilom i načinom oblikovanja uz bogatu likovnu opremu i popratni CD može zainteresirati široku publiku i bez ikakvog glazbeničkog ili muzikološkog znanja. Upravo takve literature nedostaje u hrvatskoj glazbenoj bibliografiji koja je u ovom izdanju usporedo pisana i na engleskom jeziku te stoga spremna za međunarodno čitateljstvo.

Nagrada „FRANJO KSAVER KUHAČ“ za područje tradicijske glazbe dodjeljuje se kantautorici i etnomuzikologinji Lidiji Bajuk za autorske, te glazbeno-istraživačke projekte na temelju glazbene baštine međimurskog kraja.

Nagrada je rezultat dugogodišnjeg rada Lidije Bajuk u razvoju i unaprjeđenju međimurskog glazbenog folklora i njegove promidžbe u Hrvatskoj i svijetu.

Učiteljica i knjižničarka, nagrađivana glazbenica i pjesnikinja, etnologinja i kulturna antropologinja s diplomom te doktorskom titulom na putu, na mnogo je načina zadužila svoj rodni kraj.

Rođena u Čakovcu u ranoj je mladosti svirala violinu na Glazbenoj školi, ali ubrzo je njezinu pozornost trajno privukla gitara. Uz to glazbalo postupno nastaje njezin autorski opus čvrsto vezan uglavnom za glazbenu baštinu međimurskog kraja. O tome svjedoči multimedijalno izdanje Matapur – Hrvatska prirodna i kulturna baština Međimurja kojim je prije 2 godine obilježila 30. obljetnicu svojeg umjetničkog djelovanja. Riječ je o knjizi s pridodana dva nosača zvuka s njezinim transformacijama autohtonih napjeva koje su prije stotinjak godina zapisali melografi na terenu.

Prilagođavajući svoj glas različitim stilovima i žanrovima mnogobrojnih suradnika, Lidija Bajuk priča priču o Međimurju pjesmama i dramatikom kazališnih „štikleca“ zaogrnutih u originalne aranžmane, otkrivajući nam ljepotu Međimurja, tugu zbog napuštanja zavičaja, junaštvo momaka i prkos djevojaka,  sretne i nesretne ljubavi, mitske motive… Iz dvojezične knjige možemo doznati mnogo o Hrvatskoj tradicijskoj glazbi iz Međimurja, ali i o općim obilježjima, povijesti Međimurja, crkvama i crkvenom graditeljstvu, o etnografskom nasljeđu te o Međimurju u suvremeno doba. Nakladnik je Udruga Matapur koju je Lidija Bajuk osnovala 2007. godine kako bi dala okvir svojim terenskim etnografskim istraživanjima, izdavaštvu i popularizaciji nematerijalne kulture Međimurja i drugih hrvatskih područja (Kalnik, Cetinska i Imotska krajina, Dugi otok, Dubrovačko primorje),  posebice dijelova koja nisu do sada terenski dovoljno istražena na temu pučkih pobožnosti, predaja i obredno-običajnih napjeva.

Ona zvukom, riječju i slikom i u pedesetoj godini života nastavlja svoju misiju prijenosa drevnih zvuka na nove naraštaje Koncertima, nosačima zvuka i knjigama prenosi znanja, a radionicama, posebice onima za djecu, potiče ljubav prema tradiciji, istraživanju i njegovanju naše baštine čime se krug njezinih interesa zatvara te je time u istodobno i učiteljica, i književnica, i glazbenica,  i znanstvenica koja na publiku gleda kao na potencijalne kasnije korisnike i njegovatelje baštine.

Nagrada „MILIVOJ KÖRBLER“ za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe dodjeljuje se Davoru Gobcu za pjesme na jubilarnom 10. albumu grupe Psihomodo Pop „Ćiribu ćiriba“ u izdanju diskografske kuće Dallas Records.

U vremenu kad se u Sarajevu pripremaju za Olimpijadu, a „Bijelo dugme“ ostaje bez pjevača Željka Bebeka, u Zagrebu se događa transfer Davora Gobca iz „Klinske pomore“ u „Neron“ koji nedugo zatim mijenja ime u Psihomodo Pop. Od tada pa sve do danas, Gobac je istinska rock’n roll zvijezda.

Kao dugovječni demo band, Psihomodo Pop bez obzira na „diskografsku nevinost“, žari i pali u legendarnom „Kulušiću“ i drugim klupskim prostorima širom bivše države. Kao jedan od autora, Gobac je zaslužan za prvi album „Godina zmaja“ objavljen 1988. godine, koji će kasnije postati toliko značajan da se za ovaj hrvatski band čulo od Nizozemske do Rusije. Do tog trenutka nitko s ovih prostora nije bio emitiran na MTV-u, a taj događaj bio je toliko važan da bi se prevedeno na jezik današnjeg marketinga mogao usporediti s dobivanjem stotina tisuća lajkova na društvenim mrežama.

Nakon albuma „Sexy magazin“, „Tko je ubio Mickey Mousea“, „Srebrne svinje“ te prvih Porina, 1995. godine objavljuju legendarni energični i akustični „Unpljugd“: album koji je i danas glavna „dizalica“ na tulumima „onih koji imaju 16“.

Stalnim koncertnim djelovanjem frontman Gobac sa svojim bandom ostaje dosljedan ne odstupajući ni milimetra od svog maloljetn(ičk)og punk stava, odolijevajući pritom svim glazbenim trendovima i kretanjima u glazbenoj industriji.

Albumi „Sextasy“, „Debakl“, „Plastic fantastic“ i “ Jee! Jee! Jee!“ bili su sjajan uvod u ono što se dogodilo na 30. rođendan banda, a to je album „Ćiribu, ćiriba“.  Prvo mjesto singlova „Donna“ i „Bejbi“ na Nacionalnoj top ljestvici Hr TOP 40 bili su jasan pokazatelj uspjeha koji je u ožujku potvrđen i dobitkom Glazbene nagrade Porin za najbolji album i najbolji rock album. Sud struke potvrdila je i publika: pun  Dom sportova u Zagrebu dokaz je da je Gobac, osim izuzetnog frontmana, i dalje autor pjesama koje privlače staru i novu publiku.

Nagrada  „BORIS PAPANDOPULO“  za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe dodjeljuje se Anti Knešaureku za skladbu Mjesec za simfonijski orkestar praizvedenu 06. studenoga 2014. na otvaranju 51. Glazbene tribine Opatija.

Hrvatski skladatelj mlađeg naraštaja, kako još uvijek tepamo 36-ogodišnjemu Anti Knešaureku, po mnogočemu se izdvaja iz prosječnog profila svojih kolega u struci. On je u prvom redu vrhunski interpret i improvizator na orguljama, glazbalu kojim je ušao u profesionalni svijet glazbenika. Između dva studija na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu (orgulja u klasi Marija Penzara i kompozicije u razredu akademika Marka Ruždjaka) usavršavao se i stjecao iskustva u Karlsruheu i Parizu, te osvojio prestižnu nagradu Gunther Ramin za polifonu improvizaciju na Visokoj školi za glazbu Felix Mendelssohn-Bartholdy u Leipzigu. Kao glavni orguljaš Bazilike Srca Isusova u Zagrebu redovito koncertira i improvizira na orguljama, a iz njegovih projekata izvedbe integralnih orguljskih opusa zajedno s kolegom Pavlom Mašićem osobitog je maha imao ciklus s djelima Johanna Sebastiana Bacha iz čega je proizišao i antologijski album ovjenčan Porinom.

Knešaurek posljednjih godina sve više pozornosti publike i kritike privlači svojim stvaralaštvom koji se širi na najrazličitije forme, sastave i oblike. Iz mnoštva djela nastalih u 2014. posebno se ističe njegova simfonijska pjesma Mjesec koju je u sklopu praizvedbi orkestralnih skladbi na svečanom otvorenju 51. Glazbene tribine Opatija 6. studenoga 2014. u koncertnoj dvorani Hotela Imperial praizveo Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom maestra Aleksandra Markovića. Već se sam naslov, forma ali i ozračje oslanja na naslijeđe Claudea Debussyja kojemu je bio vrlo sklon njegov nekadašnji učitelj Marko Ruždjak. Početak i kraj povezuju prozračne sanjarske boje u diskretnim kolorističkim plohama, dok se dobar tretman cijelog orkestralnog sastava u punoj gradaciji intenziteta ritmike i dinamike udiže do svojevrsne lijene koračnice prije povratka u svemirske sfere sordiniranih truba i vibrafona. Sjajno iskorištena prigoda za zaokruženo djelo koje ima uporište u tradiciji (reference na Musorgskog i Brittena) ali jasno donosi prepoznatljiv individualni skladateljski pečat koji jednostavno potiče na ponovno slušanje.

Nagrada «MIROSLAV SEDAK-BENČIĆ» za autorsko stvaralaštvo na području jazza dodjeljuje se Borni Šercaru za autorski projekt „Jazziana Croatica“.

Svestrani zagrebački umjetnik – slikar, pjesnik i glazbenik Borna Šercar diplomirani je akademski muzičar i profesor udaraljki koji je svoje instrumentalističko umijeće potvrdio svirajući u raznim sastavima. Osim kao autor glazbe za jazz sastave u kojima svira, sklada za animirane filmove i za kazalište.

Najvažniji svoj autorski doprinos dao je skladbama i obradama što ih je priredio za sastav Borna Šercar’s Jazziana Croatica koji je utemeljio 2009. s namjerom da očuva i na suvremen način predstavi hrvatski glazbeni katalog koristeći, unutar jazz idioma, regionalnu i žanrovsku raznolikost. Ovakav način promišljanja rezultirao je drukčijim pristupom jazzu kojeg bismo mogli nazvati autentičnim hrvatskim. S tim je sastavom, u kojem uz njega sviraju saksofonist Vojkan Jocić, pijanist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak, snimio tri albuma: A Little Book of Notes, Nehaj i Borna Šercar’s Jazziana Croatica Big Band. Sastav, između ostalih, izvodi njegove skladbe nadahnute hrvatskom klasičnom i tradicijskom glazbenom baštinom.

Jazz glazbenici svoju skladateljsku nadarenost i vještinu iskazuju i u obradama djela drugih autora kojima daju svoj pečat. Tako i Šercar svoj autorski potencijal ostvaruje u džezističkim obradama stilski oprečnih djela, od onih iz klasične literature preko tradicijske do domoljubne pjesme. Primjeri su simfonijska pjesma Sunčana polja i popijevka Seh duš dan Blagoja Berse; opera Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca; narodne skladbe Marjane Marjane i Vuprem oči; ali i domoljubna pjesma Bojna Čavoglave Marka Perkovića Thompsona. Bez obzira o kojoj se skladbi radilo on ih je obradio na poseban način svojstven glazbenicima suvremenog jazza, pokazavši da prati svjetsku jazz scenu i da jazz glazbu promišlja kao idiom koji je podložan promjenama, nadogradnji i obogaćivanju, što su karakteristike stila od samog početka djelovanja njegova sastava.

Maštovita, skladateljski autentična i uvjerljivo odsvirana, Šercarova je glazba zaslužila da postane predstavnikom hrvatskog kulturnog stvaralaštva u svijetu, što se dijelom već i ostvarilo na nastupima u Beču, Budimpešti, Trstu, Parizu i Los Angelesu.

Za sve navedeno, Predsjedništvo HDS-a dodjeljuje Borni Šercaru nagradu „Miroslav Sedak Benčić“ za autorski projekt Jazziana Croatica.

Nagrada „ADALBERT MARKOVIĆ“ za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava dodjeljuje se Miroslavu Drljači Rusu za sustavnu afirmaciju hrvatskog stvaralaštva u svojstvu glavnog glazbenog urednika Narodnog radija.

Skladatelj, pjesnik i glazbeni producent Miroslav Drljača Rus već je desetljećima nezaobilazan čimbenik hrvatske glazbene scene. Osim autorskog glazbenog rada njegove aktivnosti se posebno mogu vezati uz medij radija kojem također već dugi niz godina posvećuje svoju poslovnu i životnu energiju. Kao dugogodišnji glavni glazbeni urednik kreirao je Narodni radio koji se u hrvatskoj medijskoj šumi od preko sto komercijalnih radijskih postaja ističe dvjema posebnostima. Prvo, Narodni je radio daleko najslušanija postaja u Hrvatskoj, te drugo, to je praktički jedina radijska postaja čija je osnovna programska premisa da se sastoji od „100% domaćeg“, odnosno u cijelosti od domaće glazbe.

U današnje vrijeme globalizacije i internacionalizacije glazbe i ostalih medijskih sadržaja, takav kulturološki i poslovni koncept bi za svaki narod predstavljao projekt visoke vrijednosti, a pogotovo za malu naciju i jezik poput hrvatskoga. Narodni radio je pod  Rusovim vodstvom postao zamašnjakom hrvatske glazbene industrije, najvažnijim distribucijskim kanalom između studija i publike za veliki dio mainstreama hrvatske popularne glazbe.

Relativna, a možda i apsolutna većina hrvatskih izvođača, skladatelja, tekstopisaca, producenata i ostalih dionika glazbene industrije ostvaruje svoju poslovnu i umjetničku aktivnost upravo na valovima Narodnog radija, dok stotine tisuća slušatelja svakodnevno konzumira hrvatsku glazbu ponajprije kroz tu postaju. I tako već mnogo godina, zahvaljujući Rusu, koji je na ovaj način trajno unaprijedio status velikog broja hrvatskih autora, te svih onih koji se nadovezuju na njih u vrijednosnom lancu domaće glazbene industrije.

Predsjedništvo Hrvatskog društva skladatelja je stoga donijelo odluku da se dugogodišnje sustavno zalaganje Miroslava Drljače Rusa za plasman glazbe hrvatskih autora u radijski eter nagradi nagradom „Adalbert Marković“.

HDS još jednom čestita svim nagrađenim članovima. Priznanja i plakete, rad akademske slikarice i keramičarke Ljerke Njerš, bit će im uručeni naknadno.