Prvu jesensku večer Karlovačko RockOff festivala, u petak, 25. rujna, obojat će Kopito, Baltazar, Repassage, Judette i zagrebački queer pop cabaret band U pol’ 9 kod Sabe. Njihov singl „Starimo“ ovih dana dominira radijskim eterom, evo što kažu o njemu, RockOffu, nezavisnoj sceni…
Vaša pjesma „Starimo“ neobično pristupa jednoj sasvim običnoj temi…?
„Starimo“ je slatko-gorka pjesma o prolasku vremena i ostvarivanju snova. Stvar je krenula iz nekog generalnog osjećaja koji me pratio tih dana, tjedana i mjeseci. I onda okidač bude doslovno teta koja čita vijesti, dok jedemo zakašnjeli ručak u kuhinji pred TV-om. Vidim da je i ona umornija nego prije, kao da joj te vijesti teže padaju. Kasnije te večeri šećem pse i ne mogu se riješiti tih početnih stihova. Pa se sjetim naše blagajnice u dućanu, koje nema već tjednima jer je na bolovanju i ne pitam što joj je. Za mene najvažniji dio pjesme nastaje dok trčim u Maksimiru, a kreće sa “…stani pored mene i pusti da propadnemo u taj prostor ispred nas koji nije, uopće nije sve što mislimo da je…” i vodi me u taj logični refren “Sve što imamo, izmislili smo“.
Dok smo snimale stvar, Berko (producent op.a.) se u šali ljutio “Zašto se svima sviđa ova užasna pjesma o starenju?”, a ja sam mu pokušala objasniti da to nije pjesma o starenju nego o postojanju mogućnosti i da je to zapravo pozitivna pjesma koja nas treba podsjetiti da preispitamo ono što izmišljamo.“
Što očekujete od ovogodišnjeg izdanja Karlovačko RockOffa?
Prvenstveno dobru zabavu i priliku da se predstavimo širem krugu ljudi. A ako se probijemo među onih par nagrađenih, svakako očekujemo stilista! Ha ha…
Što bi još u Hrvatskoj trebalo napraviti za još bolji plasman mladih bendova?
Da bi se mladi bendovi mogli kvalitetno predstaviti, nužne su platforme – emisije, intervjui, festivali… Ali platforme koje na prvo mjesto stavljaju glazbu. Kvalitetnu glazbu, neovisno o žanru. I neovisno o njenom “komercijalnom potencijalu”. Danas se sve vrti oko lajkova, klikova, … Koliko je tko “potencijal za što širu publiku” (da ne kažemo “za okrenut lovu”), a ne toliko koliko je neki bend uistinu kvalitetan i progresivan.
Na nezavisnoj sceni postoji masa odličnih bendova i kantautora/ica. Većina ljudi nema priliku čuti za njih jer se teško probijaju do glazbenih urednika – iza njih ne stoji PR mašinerija velikih diskografskih kuća kojima je u cilju da se upravo njihovi izvođači vrte što više jer to njima znači veće prihode. Imali smo situacija kada nam je rečeno da se ne možemo ni prijaviti na jednu top listu na hrvatskom radiju jer nemamo izdavača! Ono što nedostaje su svakako glazbene emisije koje bi vodili ljudi koji prate scenu, koji znaju što se događa u KSET-u, Močvari, Spunku… a ne samo u Velikoj Tvornici, Domu sportova ili Areni. Ljudi koji mogu predstaviti bend na temelju ono što su čuli, a ne samo onoga što su pročitali u pressu. Izvrstan primjer svakako je projekt MIMO u MSU!
Za kraj, kako zapravo zvuči U pol’ 9 kod Sabe?
Kao šarmantna cabaret-pop glazba koja donosi zanimljive, još neispričane priče.
