Dobitnici godišnjih nagrada HDS-a za 2015.

Na redovnoj Skupštini Hrvatskog društva skladatelja objavljeni su dobitnici godišnjih nagrada za 2015. Ove se strukovne nagrade dodjeljuju za postignuća na području glazbenog stvaralaštva i promocije hrvatske glazbe. Priznanje struke za 2015. zaslužili su:

Nagrada Boris Papandopulo za autorsko stvaralaštvo u području ozbiljne glazbe – Mladen Tarbuk za skladbu Twist, za komorni orkestar.

Naizgled tek asocijativna povezanost  sa citatom iz poeme Ash Wednesday Thomasa Stearnsa Eliota ima nezanemarivu ulogu u formiranju identiteta skladbe Twist Mladena Tarbuka. Okret, koji je u središtu Eliotove poezije, ali i Tarbukove glazbe, predstavlja okosnicu djela u cjelini. Taj je okret u oba slučaja repetitivan, ali ne i regresivan. (P)okret je to koji, slijedeći idejnu zamisao permutacije tonskoga niza određenoga Fibonaccijevim nizom, u sadržajnom aspektu odražava i Eliotovo pjesničko kretanje aktivne volje prema kontemplaciji. Glazbeno stvaranje i rastvaranje koje proizlazi iz kompozicijsko-tehnički dosljednog, ali i poetički promišljenog formiranja glazbene misli odraz je skladatelja koji znalački gradi postojanu arhitektoniku djela, pomno koristeći izvođački korpus. Pri tome ne izostaje umjetnička ekspresija čiji izvanglazbeni početni impuls, tekstualni predložak, ni u kojem smislu nije banaliziran.

Recepciji djela svakako je doprinijela i izvedba ansambla Asko|Schönberg na koncertu održanom u sklopu 28. Muzičkog biennala Zagreb, 20. travnja 2015. godine u Zagrebačkom kazalištu mladih, koji su se pokazali idealnim interpretima i medijem za prijenos Tarbukove glazbe.

Nagrada Milivoj Körbler za autorsko stvaralaštvo u području popularne glazbe – Dalibor Pavičić, autor i frontman grupe The Bambi Molesters.

Skladatelj i gitarist Dalibor Pavičić iznimno je uspješan glazbenik, poznat široj javnosti kao frontman grupe The Bambi Molesters, čije je pjesme u većoj mjeri sam skladao.

The Bambi Molesters su svojim instrumentalima postali zaštitno lice domaće, regionalne i svjetske surf scene. Karijeru koja traje preko 20 godina obilježila su četiri studijska albuma: Dumb Loud Hollow Twang (1997.), Intensity,  Sonic Bullets: 13 from the Hip (2001.) te As the Dark Wave Swells (2009.), dvostruki album uživo, jedan dokumentarni film te koncertni film pretočen na DVD, nekoliko nagrada što struke (7 Porina), što publike, pregršt kompilacija s njihovim instrumentalima koje su objavile razne etikete diljem svijeta, brojne suradnje s priznatim licima domaće i svjetske rock scene kao što su kalifornijski surf DJ Phil Dirt, Peter Buck (REM), Scott McCaughey (Minus 5, Young Fresh Fellows, R.E.M.’s Touring band), Chris Eckman frontman The Walkabouts, Terry Lee Hale i Speedo Martinez kao i Phil Brown. Tu su i recenzije u magazinima i dnevnim novinama poput Uncuta, Q-a, Sunday Timesa, The Suna, ugovori s kultnim underground etiketama, kao i onaj s major labelom Warner Music, brojni koncerti uzduž i poprijeko Europe te turneja po Novom Zelandu. Ljepotu, kvalitetu i posebnost njihovih melodija svojevremeno je prepoznao i John Peel, jedan od najcjenjenijih radijskih DJ-a, prezentera i glazbenih novinara koji ih je uvrstio na playlistu radija BBC1.

The Bambi Molesters su jedan od rijetkih hrvatskih izvođača s ozbiljnom međunarodnom karijerom za koju su osim odlične svirke, uvelike zaslužne izvrsne skladbe iz pera Dalibora Pavičića.

Pavičić oduvijek rado sklada i za filmove, serije, pa je osim glazbe u brojnim manje poznatim kratkim i dokumentarnim filmovima i reklamama, njegova Malagueña bila naslovna tema za brazilsku sapunicu Bang Bang!, skladba C Alfa E s prvog albuma našla se u filmu The Treat Jonathana Gemsa, dok su druge tri skladbe bile u slovenskom filmu Barabe. Radio je glazbu za film Kad mobiteli utihnu Branka Schmidta, kao i glazbu za predstavu Diplomac Aide Bukvić. Dobitnik je Zlatne Arene za filmsku glazbu 2002. za glazbu u filmu Prezimiti u Riju.

Nagrada Josip Andreis za glazbenu publicistiku i muzikologiju – Dr. Miho Demović za knjigu Glazba i glazbenici na području bivše Dubrovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814. – 1918.).

Jedan od najplodnijih hrvatskih muzikologa s dvadesetak knjižnih naslova, sa oko 250 znanstvenih rasprava, i s velikim brojem nastupa na međunarodnim znanstvenim simpozijima, dr. Miho Demović, hrvatskoj kulturnoj javnosti predstavio je novo opsežno, hvalevrijedno djelo Glazba i glazbenici na području bivše Dubrovačke Republike za vrijeme austrijske uprave (1814. – 1918.), u nakladi udruge Stara dubrovačka glazba. Ovo djelo marnog istraživača, predstavlja značajni znanstveni doprinos poznavanju dubrovačke glazbene prošlosti u obrađivanom razdoblju, kao i obogaćenje hrvatske glazbene znanosti općenito.

Djelo je pisano na temelju arhivskih dokumenata i novinskih izvještaja, opskrbljeno je primjerenim slikovnim i drugim aparatom s 660 bilježaka, te s prijepisom 22 (ogledne) skladbe dubrovačkih skladatelja toga razdoblja. Autor je kroz 25 poglavlja i više popratnih priloga opisao povijest glazbe u Dubrovniku nakon pada Dubrovačke Republike, godine 1808., odnosno za vrijeme austrijske uprave, od 1814. do 1918. godine.

Rukopis od 646 stranica sadrži sljedeća poglavlja: 1. Uvod, 2. Izvori, 3. Sudbina zatečenih glazbenih institucija nakon utrnuća dubrovačke države, 4. Ponovno oživljavanje glazbenog života, 5. Glazba za vrijeme austrijske uprave, 6. Dubrovačke stare kafane, 7. Dubrovačke stare dvorane, 8. Dubrovačke pozornice na otvorenom, 9. Kazališno glazbena djelatnost, 10. Austrijska vojna glazba, 11. Ponovni ustroj građanske glazbe, 12. Salonski i školski orkestri, 13. Gostovanja svjetskih virtuoza, 14. Crkvena glazba za vrijeme austrijske uprave, 15. Predcecilijansko crkveno pjevanje u Dubrovačkoj katedrali, 16. Zborska glazba, 17. Glazbeno školstvo, 18. Skladatelji, 19. Orgulje, 20. Orguljaši, 21. Glazbeni folklor, 22. Zaključak, 23. Popis sačuvanih skladbi dubrovačkih skladatelja, 24. Sadržaji pjevačkih priručnika, 25. Dokumenti uz pojedine bilješke.

Ovo djelo dr. Mihe Demovića, svakako predstavlja reprezentativno znanstveno djelo i veliko je dobro za hrvatsku kulturu.

Nagrada Vatroslav Lisinski za doprinos hrvatskom glazbenom stvaralaštvu (pojedinci, organizacije, zajednice) – Pasionska baština, povodom 25. obljetnice kontinuiranog djelovanja na polju očuvanja bogate svjetske i domaće glazbene, likovne, književne i pučke pasionske baštine.

Pasionska baština, manifestacija je koja punih četvrt stoljeća ljubiteljima umjetnosti donosi ponešto iz bogate svjetske i domaće riznice glazbenih, likovnih, književnih i pučkih pasionskih sadržaja, ne zaboravljajući pri tom ni recentno stvaralaštvo, kao dokaz ispravnosti misli vodilje: Muka kao nepresušno nadahnuće kulture.

Pokretač cijeloga niza događanja i predsjednik udruge Pasionska baština, mr.sc. Jozo Čikeš, već samim osnivanjem manifestacije učinio je mnogo za hrvatski kulturni život i upisao Zagreb u europsku kartu tog segmenta kulture. Uz gospodina Čikeša mnoštvo je intelektualaca koji su rado surađivali i sudjelovali u pripremama i realizaciji pasionskih svečanosti – akademici, sveučilišni profesori, skladatelji, dirigenti, slikari, kipari, književnici, brojni uglednici, među kojima su: Nikola Batušić, Ante Stamać, Jerko Bezić, Josip Bratulić, Igor Fisković, Stjepan Pepeljnjak, Ljubo Stipišić, Joško Ćaleta, Dino Milinović, Vladimir Magić, Božidar Petrač, Jakša Primorac, Mladen Pejaković, Antun Celio Cega, Zvonko Festini, Josip Botteri Dini, Zvonko Martić, Stanko Špoljarić, Jasenka Ostojić, Jože Haluza, Bojan Pogrmilović, Ivo Nižić, Bruno Vlahek, Anđelko Igrec, Tomislav Uhlik, Igor Kuljerić, Mladen Tarbuk, Antun Tomislav Šaban i drugi.

Vidljiv je izniman trud Pasionske baštine u poticanju novog umjetničkog pasionskog stvaralaštva kroz više od 30 književnih glazbenih i likovnih natječaja (u suradnji s Društvom hrvatskih književnika, Hrvatskim društvom likovnih umjetnika i Hrvatskim društvom skladatelja) na kojima su se okušali brojni stvaraoci i iznjedrili zapažena umjetnička djela. S područje glazbe spomenimo neke: Hrvatski glagoljaški rekvijem (praizv. 2002.) i Hrvatska misa Igora Kuljerića (praizv. 2006.), Sarina molitva Mladena Tarbuka (praizv. 2006.), Na gori Kalvariovi, oratorij (praizv. 2007.) i Stabat Mater, oratorij za soliste, mješoviti zbor i orgulje (praizv. 2016.) Tomislava Uhlika, Krist na križu Anđelka Klobučara (praizv. 2008.), Agnus Dei za gudački kvartet Anđelka Igreca (praizv. 2009.), Religioso za gudački kvartet Nenada Firšta (praizv. 2009.), Via Crucis, oratorij (praizv. 2012.) i Tri crkvene skladbe za komorni zbor i gudače (praizv. 2015.) Zorana Novačića kao i Golgota, oratorij za zbor i orgulje Antuna Tomislava Šabana (praizv. 2012.) te Missa za muški zbor i gudače Vlade Sunka (praizv. 2015.).

Od 1998. god., Pasionska baština članica je udruženja Europassion, što je svakako potvrda vrijednosti i važnosti hrvatskoga povijesnog prinosa europskoj pasionskoj tradiciji i pripadnosti zapadno-europskom kulturnom i civilizacijskom krugu.

Nagrada Franjo Ksaver Kuhač za autorsko stvaralaštvo na temeljima tradicijske glazbe – Živko Ključe za zbirku Stare pisme s ušća Neretve.

“…adaptirati autorsko Ja i dovesti ga u koheziju s baštinom koja ga određuje i koju voli, s kojom njegovo biće ugodno razgovara”, ključna je motivacija skladatelja, pedagoga, kontrabasista i melografa Živka Ključe za ostvarenje zbirke Stare pisme s ušća Neretve, koju krajem 2015. objavljuju Neretvanska riznica umjetnina i inih vrijednosti iz Opuzena, Festival dalmatinskih klapa u Omišu i Zaklada Ljubo Stipišić Delmata iz Zadra.

Zbirka predstavlja dragocjen doprinos očuvanju dalmatinske baštine, onakve kakva je potekla sa samoga izvorišta, prikupljene na terenu od naših predaka koji su je njegovali i usmenom predajom sačuvali. U vremenima kada, na žalost, takva djela gube na snazi i pomalo padaju u zaborav pred naletom raznih suvremenih glazbenih izričaja, traženja i svaštarenja, prava je suprotnost i osvježenje. Ona je prilika povratka tradiciji i iskonu, povratka korijenima koje Omiški festival baštini od svoga nastanka, 1967. godine. Posao na pripremi ove zbirke može napraviti samo osoba koja je klapskoj pjesmi posvetila svoj život i koja je uz Omiški festival vezana dug niz godina – Živko Ključe.

Zbirka sadrži 43 zapisa i obrade tradicijskih napjeva koji su plod desetljetne autorove zaokupljenosti vokalnom baštinom njegova neretljanskog zavičaja. Skladatelj Ključe vođen integritetom umjetničkog poslanja i primjerenim obrazovanjem, moderira i modelira na sebi dosljedan način. U harmonijskom se jeziku pokazuje kao zreo i obrazovan pisac, nadahnut idejom interpolacije skladateljskog rukopisa u okvir heterogenih folklornih napjeva koji ipak pripadaju u određenoj mjeri i arhetipu i stečenoj estetskoj normi. Ključe, kao aktivni pjevač i voditelj klapa s jedne strane, te skladatelj i obrađivač narodnih napjeva s druge strane, dobro znade osluškivati bilo “naroda”, u ovom slučaju klapskih pjevača, ali i slušatelja klapa, znade razvijati ideju u smjeru suvremenoga, istodobno zadržavajući iskreni duh prošloga i – što je u ovom slučaju možda najvažnije – izvorni zvuk Neretve.

Temeljnu svrhu i vrijednost ove zbirke: zabilježiti pjesme koje su se pjevale i prenosile pjevanjem i oteti ih zaboravu, Živko Ključe odradio je na pravi način. Ona će poslužiti kao priručnik u kojem su sažeti korisni podatci vezani uz pjevanje jednoga kraja, uz klape, glazbu i tekstove, i koja će biti osnova za daljnji rad i neka nova istraživanja.

Nagrada Miroslav Sedak Benčić za autorsko stvaralaštvo u području jazza – Tamara Obrovac, povodom 20 godina diskografske karijere i ostvarenje nosača zvuka Canto amoroso.

Koliko puta jedan umjetnik može iznenaditi tijekom svojega stvaralačkog vijeka? Koliko puta može redefinirati svoj izraz, a da i dalje ostane vjeran osobnom unutarnjem porivu, do kraja iskren, beskompromisan, prepoznatljiv i da svaki put zadrži visoku razinu umjetničke kreativnosti? Uspijevali su to samo najveći, oni čije je djelo ostalo za pokoljenja kao odraz izvrsnosti ljudskih dostignuća.

Od Tamare uvijek očekujemo nešto novo, ali kao i svaki put, dobijemo puno više.

I na ovom albumu iznenađenja je napretek. Novi skladateljski dosezi, nove poruke, novi ritmovi, nova osjećajnost, nova komunikativnost… Umjetnost bez granica! Njezina je glazba autentična, iskonska i suvremena, osobna i univerzalna, regionalna i globalna. U svojim izvedbama treperi nad svakom pjesmom, potpuno se uživljava, stapa se s njom i preobražava u neko drugo duhovno biće… sama postaje pjesma, a njena glazba obuzima slušatelje, ali i glazbenike. Da bi dosegla potpunu harmoniju izraza, koja ju čini tako osebujnom autoricom, svoj Canto amoroso (Ljubavni pjev) predaje u zagrljaj svom matičnom sastavu TransHistria Ensemble, s kojim je postigla mnoge uspjehe i puno puta trijumfirala na hrvatskoj i na međunarodnoj sceni.

Ovi svestrani i vrhunski instrumentalisti otvorena duha, s kojima je kroz dugogodišnju suradnju postigla gotovo telepatsko razumijevanje, sve njene zamisli provode u djelo na nekoliko razina: sviračkoj, duhovnoj, zvukovnoj i ugođajnoj, a njihova izvedba, u kojoj se zajednički upuštaju u nepredviđene ekstravagancije trenutne kreacije glazbe, ostvaruje tako još jednu novu Tamarinu dijalektalnu i glazbenu pustolovinu. Canto amoroso donosi nove skladbe u kojima Tamara i Band s ljubavlju i s lakoćom spajaju iskonski, osobni osjećaj za poetiku tradicije sa suvremenom i univerzalnom slobodom improvizacije.

Vrijedi spomenuti da je prvi album Tamare Obrovac Triade 1996. izdalo Hrvatsko društvo skladatelja.

Nagrada Adalbert Marković za afirmaciju položaja skladatelja i autorskih prava dodjeljuje se Tomi Johannesu in der Mühlenu

Glazbeni producent, DJ i uspješan glazbeni biznismen Tomo in der Mühlen već je desetljećima važan čimbenik domaće glazbene industrije. Osim što je odigrao važnu ulogu u predstavljanju novih autora i izvođača hrvatskoj i regionalnoj javnosti, kao producent i partner Studija SIM zaslužan je za preko 20 milijuna prodanih ploča i „reinterpretaciju i modernizaciju“ zvuka nekih od najvećih regionalnih imena poput Josipe Lisac, Dina Merlina, Parnog Valjka, Alke Vuice i mnogih drugih. Osluškujući puls na svjetskoj glazbenoj sceni, približio je zvuk domaće glazbe aktualnim svjetskim trendovima. Štoviše, svoje iskustvo iz najpoznatijih njujorških klubova poput CBGB-ja, Roxyja i Pyramida iskoristio je za uspješno upravljanje zagrebačkim klubom Kulušić od 1987. do 1992.

Njegova tvrtka IDM Music, osnovana 1988., jedna je od prvih privatnih glazbenih kompanija na području bivše Jugoslavije, a do danas se profilirala kao vodeća nezavisna publishing tvrtka s bogatim katalogom domaćih i internacionalnih autora i pjesama. Kao pionir glazbenog nakladništva na ovim prostorima i s tvrtkom koja djeluje na nekoliko kontinenata, Tomo in der Mühlen novim poslovnim inicijativama i modelima niže nove uspjehe istovremeno poštujući vrijednost autorskog rada i intelektualnog vlasništva.

Glazba, uz umjetničku i kulturnu vrijednost, ima i ozbiljan gospodarski potencijal – in der Mühlen je to shvatio među prvima upotrijebivši gotovo neiscrpnu sirovinu, kreativnost i inspiraciju, u proizvodnji i stvaranju nove vrijednosti, ponajviše za autore i ostale (su)dionike kreativnog glazbenog djela. Plasman glazbe u filmove Quentina Tarantina, hit serije poput Sopranosa i u reklame za velike brandove poput Microsofta i Dolce & Gabbana značajan je poslovni pothvat iza kojeg stoji znanje, sustavni rad i neprestano profesionalno usavršavanje.

Svojim poslovnim angažmanom Tomo in der Mühlen sagradio je most između glazbe i ostalih kreativnih industrija poput filma, televizije, marketinga i računalnih igara. Plasmanom pjesama na televizijske emisije, filmove, serije, reklame, ali i nove digitalne platforme, omogućio je njihovim autorima toliko potrebnu pojavnost i doseg. Ne manje važno, omogućio im je i nezanemarivu zaradu upravo kako bi se autori nesmetano mogli posvetiti svom skladateljskom zanatu.