Na mjesto predsjednika HDS-a, skladatelj, tekstopisac i producent, Ante Pecotić, došao je s pozicije umjetničkog direktora revitaliziranog Zagrebačkog festivala. U razgovoru za Cantus otkriva viziju Društva u svom mandatu te najavljuje razdoblje prilagodbi i transformacija…
Na mjesto Predsjednika Društva dolazite s pozicije dopredsjednika i direktora Zagrebačkog festivala – kako ocjenjujete rad svog prethodnika, Zorana Juranića? U kakvom stanju Društvo ulazi u svoju 71. godinu postojanja?
Za mandat gospodina Juranića imam samo riječi hvale, i kao dosadašnji dopredsjednik, ali i kao član Hrvatskog društva skladatelja čiji je ugled g. Juranić besprijekorno predstavljao. S njim na čelu, HDS je proslavio 70. obljetnicu življi i aktivniji nego ikad, a moja zadaća za sljedeći, 71. rođendan, Društva je održavanje kvalitete i kontinuiteta na jednako visokoj razini.
Na protekloj izbornoj skupštini jednoglasno su usvojena sva poslovna i financijska izvješća, izbori za nove članove predsjedništva i nadzornog odbora protekli su u demokratskom duhu međusobnog uvažavanja. Ovakva homogenost udruge je rijetkost, ne samo u hrvatskim razmjerima..?
Upravo tako. Mislim da smo, naročito u proteklih nekoliko godina, uspjeli uspostaviti optimalnu ravnotežu. Atmosfera povjerenja i međusobnog uvažavanja između zaposlenika Matice, članova Predsjedništva, djelatnika ZAMP-a i svih članova Društva na razini je na kojoj bi nam pozavidjeli mnogi.
Teško je u 70 godina bilo čije povijesti stvoriti i sačuvati dignitet i ugled, ostvariti zajedništvo i kontinuitet djelovanja. Naročito u udruzi poput naše koju sačinjavaju pojedinci jakih osobnosti, koji su svoj život oslobodili smrtonosnog zagrljaja rutine ne uklapajući se u nametnute stereotipe i imajući dovoljno hrabrosti živjeti svoj život ne mareći pritom ispunjavaju li očekivanja drugih. Zato sam izuzetno ponosan što, unatoč svim našim međusobnim razlikama, uvijek ima više stvari koje nas povezuju u želji da zajedno nastavimo graditi Društvo na čvrstim temeljima.
Kakva je vaša vizija Hrvatskog društva skladatelja u narednom mandatu?
HDS mora nastaviti svoju pozitivnu transformaciju u smjeru modernog Društva sposobnog odgovoriti
svim izazovima novog vremena. Društvo tj. ljudi kojima je ukazano povjerenje da njime upravljaju dužni su u svakom trenutku osigurati svim svojim članovima visoku razinu moralne, imovinske i svih ostalih vrsta zaštite i time im omogućiti nesmetano bavljenje glazbom prema najvišim osobnim standardima, uz minimum kompromisa. Jedino glazba koju uspijemo stvarati na takav način pomiče granice i stvara nove vrijednosti.
Moramo ostati svjesni i uloge koju Društvo skladatelja kroz čitavu svoju povijest ima u očuvanju tradicije, kulture, jezika i običaja svih krajeva naše zemlje. Istovremeno, ključno je i sačuvati socijalnu dimenziju temeljenu na ljudskim vrijednostima koju HDS itekako gaji od svojih početaka, ne rangirajući pritom svoje članove nikad prema kriteriju trenutnog uspjeha.
Kako su vremena u kojima živimo vrlo dinamična i uzbudljiva te prepuna svih vrsta i oblika novotarija, počevši od novih tehnologija, novih vrsta zanimanja, načina prezentacije, marketinga, distribucije i uopće načina konzumiranja glazbe, tako i mi ne smijemo ostati samo pasivni promatrači tog super brzog vlaka koji ne staje ni zbog koga.
Možda će u narednom periodu trebati redefinirati neke već tradicionalne stavove i početi razmišljati u smjeru preuzimanja ili stvaranja vlastitih segmenata koji čine zatvoreniji sustav od ovoga kakvog poznajemo danas. Sustav koji djeluje i radi u kontroliranim uvjetima, pružajući pritom svima nama veći nivo sigurnosti ,ne oslajajuci se pritom više isključivo na ljude i pravila koja se mijenjaju u ovisnosti o trenutnim interesima i procese koji su izvan naše kontrole.
U svakom pogledu, pred nama je uzbudljiv period novih vrsta prilagodbi i transformacija koje ćemo, siguran sam, kroz suradnju sa svim stručnim ljudima koji nam stoje na raspolaganju, uspješno iskontrolirati.
Kakvu suradnju priželjkujete s ostalim tijelima Društva, predsjedništvom, glavnim tajnikom, njegovim zamjenikom?
Ne treba zaboraviti da smo kao ljudi skloni prihvaćati stvari zdravo za gotovo. Razina na kojoj danas funkcionira i posluje naše Društvo prije je iznimka nego pravilo, naročito u zemljama usporedivih ekonomija i civilizacijskih normi. Za takve rezultate već godinama su zaslužni isključivo ljudi koji vode Društvo odgovorno, zrelo i na optimalni mogući način.
Kao novi predsjednik HDS-a, potpisao bih da takav nivo suradnje i profesionalnosti ostane na dosadašnjoj razini, ali kako spomenute ljude već prilično dobro poznajem, ne pristajem na ništa manje od discipline i uigranosti Barcelone u slijedećoj sezoni.
Dolazite iz sekcije autora zabavne glazbe – kako ocjenjujete položaj sebe i svojih kolega u aktualnom trenutku hrvatske glazbe?
Položaj autora je čudan. Kao i položaj Mjeseca. Da ga povremeno ne osvijetli Sunce, ostao bi potpuno nevidljiv, što i nije tako loše. Mi uglavnom nismo tu zbog slave i da nas tu i tamo ne spomene koji pjevač, nitko ne bi niti znao da smo živi, što je skroz u redu.
Danas, u eri interneta kada se iznova treba boriti za svoja narušena prava, nije na odmet biti vidljiv i glasan. Pritom ne treba štedjeti glas u neprestanom ponavljanju mantre kako internet nije virtualna utopija idealne zemlje u kojoj ples i pjesme teku u potocima, na radost i veselje svima. Korisno bi bilo na neki način podsjetiti ljude kako bez mjeseca, kao ni bez glazbe, ne bi ostalo puno niti od života .
Na žalost, današnji model, pored svih prednosti koje pruža, skoro u potpunosti obezvređuje glazbu.
Ljudi su do jučer kupovali CD-e, ploče i kazete ako su željeli slušati i uživati u glazbi koju vole. Prirodno je da čovjek više drži do stvari koje je stekao na takav način, kupujući glazbu novcem do kojeg je došao vlastitim trudom ili odricanjem.
Danas, kada do svega toga dođe samo klikom miša, normalno je da ne posjeduje osjećaj vrijednosti naspram sadržaja koji je stekao na tako lagan način, da ne kažem krađom.
Kako planirate intenzivirati suradnju s ostalim sekcijama, autorima ozbiljne glazbe i muzikolozima? Što možemo očekivati na tom polju?
Dolazim iz sekcije skladatelja zabavne glazbe čiji se članovi susreću s izazovima nerijetko različitim od onih iz sekcija ozbiljne glazbe i muzikologa. Međutim, unatoč tome, cilj nam jest i mora biti zajednički, a to je prvenstveno održavanje ugleda naše struke, kako kod kuće, tako i u inozemstvu. Moj tim suradnika i ja otvoreni smo za dijaloge stoga su nove incijative, konstruktivne rasprave i novi prijedlozi predstavnika svih sekcija Društva ne samo dobrodošli, već i neophodni.
Kulturne i kreativne industrije jedna su od glavnih poluga gospodarstva. Ipak, politička tijela još uvijek vide glazbu kao vid zabave, a ne pokretača gospodarskog rasta i razvoja. Kako im pokazati i dokazati da glazbeni autori i izvođači trebaju imati status jednak proizvođačima namještaja, infomatičarima i sličnima?
Možda je uzrok nesporazuma u tome što popularnu glazbu kolokvijalno zovemo i zabavna, a ljudi su valjda oduvijek očekivali da ih netko besplatno zabavlja. Možda su prvom kreativcu koji je oslikao zidove bizonima i ponudili da ga plate, a on je rekao kako to radi isključivo iz zabave dok noću luta pećinom.
Slijedom toga nedavno je stradao i moj prijatelj, od kojeg je skupina građevinskih poduzetnika na zabavi u njegovom stanu tražila da skokne u auto po gitaru i oplete malo. On je donio gitaru, odsvirao svoje i zatražio od njih da siđu u svoje automobile po alat i ofarbaju mu stan. Ispalo je da bi to bio ozbiljan posao, a oni su se ipak došli samo malo zabaviti na tuđi račun.
Poprilično je teško uvjeriti ljude kojima su u glavu ubačene već gotove misli, koje su se s vremenom i okamenile, da promjene svoje poglede na život. Ono što budi nadu jest činjenica da su sve svjetske i europske udruge i asocijacije, kojih smo kao Društvo članovi, toliko posvećene cilju da neprekidnim ponavljanjem istog polagano mijenjaju kemiju mozga i ustajale poglede na stvari svih onih kojima se obraćaju. I to zaista djeluje.
Upornost udružena sa snagom argumenata polagano stvara promjene i u glavama naših političara i šire javnosti čemu sigurno pogoduje i činjenica da smo odnedavno postali i ravnopravnim članom klastera kulturnih i kreativnih industrija pod okriljem HUP-a, isključivo zahvaljujući sposobnosti naših profesionalaca iz Matice i ljudi iz upravljačke strukture naše stručne službe ZAMP.
Što, kao Predsjednik strukovne udruge, planirate poduzeti po pitanju zastupljenosti domaće glazbe u eteru radijskih i televizijskih postaja? Kakve još novosti uskoro mogu očekivati članovi Društva?
Na tom polju tek predstoji žestoka borba. Moram priznati da je proces mog otrežnjenja bio surov i bolan u trenutku u kojem sam shvatio kako novopridosli emisari pod zastavom Europske unije nisu altruistični i dobronamjerni ljudi uzvišenog duha gonjeni jedinom željom koja ih uzbuđuje, a to je pronalazak neotkrivenih talenata. Učili su me da tamo gdje puno obećavaju uvijek ponesem malu torbu, i dobro su me učili.
Ispada, na žalost po nas, da su organizacije i ljudi koji kupuju medijske platforme, isključivo orijentirani na plasman sadržaja iz vlastitih kataloga iskušanom metodom formatiranog radijskog sadržaja koji ljude pasivno privikava na uvijek isti zvuk. Takva vrsta još jednog oblika kolonizacije je vrlo perfidna i na štetu svih nas, pada na izuzetno plodno tlo.
Neke od zemalja u našem okruženju zaštitile su se zakonima koji propisuju i preko 70 % domaćeg sadržaja, dok je u Hrvatskoj taj zakon na standardno niskih 20 do 25 %, koje smo jedva uspjeli izboriti.
Šteta nastala time je nemjerljiva jer naša djeca za sada pjevaju i govore, a uskoro će početi i razmišljati na engleskom jeziku. Ovo shvaćam vrlo ozbiljno jer skoro svi mladi ljudi s kojima kroz posao svakodnevno dolazim u doticaj više gotovo i ne znaju izgovarati hrvatski jezik. Njima to zvuči arhaično, nije im nimalo cool i sporazumijevaju se samo kroz trivijalne fraze i klišeje svakodnevnog govora s ulice.
Na tom planu smo vrlo aktivni u pokušajima lobiranja aktualne vlasti, i imamo čvrsta obećanja za koja vjerujem da će biti i ostvarena, ako ne iz uvjerenja onda barem zbog nezadržive upornosti kojom djelujemo na njih.
Iza vas je uspješna epizoda s vođenjem Zagrebačkog festivala – kako gledate na svoje razdoblje umjetničkog direktora festivala i što možemo očekivati od Festivala u budućnosti?
Na to razdoblje s pozicije umjetničkog direktora Zagrebačkog festivala gledam s neizmjernim ponosom. Za njegovu revitalizaciju i reafirmaciju kao jedno od najvažnijih mjesta domaće glazbene industrije zaslužni su moji kolege iz autorskog uredništva, suradnici na projektu te svi autori i izvođači koji su prepoznali naše napore i trud. Uvjeren sam da će Zagrebački festival sa svakim novim izdanjem biti sve bolji i da će vrlo brzo, uz Sanremo, biti priznat i prepoznat kao jedan od vodećih festivala popularne glazbe u regiji.
