Više od 20 godina glazbeni sektor prošao je kroz višestruke revolucije i sada je u potpunosti prihvatio digitalni svijet. Danas europski građani mogu glazbi odasvuda pristupiti, kao nikad ranije. Mnoge digitalne platforme postale su bogatije i popularnije, ali glazbeni kreativci i autori nisu iskoristili prednosti ovog digitalnog pomaka. Prema nedavnom ispitivanju članova ECSA, 74% autora glazbe ne može živjeti od prihoda iz svoje umjetničke profesije. Ova je situacija nepodnošljiva i mora se hitno promijeniti.
Direktiva o autorskom pravu, koja se prije 7. lipnja 2021. mora implementirati u svim državama članicama EU-a i ostale članice Europskog gospodarskog prostora (Velika Britanija, Island, Lihtenštajn i Norveška), može poboljšati ovu situaciju i pridonijeti održivijem glazbenom ekosustavu za skladatelje i tekstopisce. Također može uravnotežiti sustavnu slabu pregovaračku moć autora kada potpisuju ugovore i omogućiti im da pošteno sudjeluju u monetizaciji svojih kreativnih uspjeha.
Ti ciljevi mogu se postići samo ako se članci 17. do 23. spomenute Direktive pravilno primjenjuju. Evo naših preporuka za ispravnu implementaciju Direktive što može donijeti konkretna poboljšanja za autore glazbe:
ČLANAK 17
1) ODMAH dokinite prijenos VRIJEDNOSTI!
Članak 17. predviđa da platforme s uslugom postavljanja sadržaja od strane njihovih krajnjih korisnika, trebaju ishoditi licencu za korištenje djela. Time se odgovornost s krajnjih korisnika – građana prebacuje na platforme, pa se i uvodi jednakost prema drugim konkurentnim uslugama koje su već u sustavu pribavljanja licenci. U većini slučajeva licence će biti dostupne u glazbenom sektoru. Kao rezultat poticanja licenciranja i blokiranje sadržaja postat će marginalno za većinu glazbenih djela.
Prema posljednjim podacima iz Velike Britanije, YouTube za jedan stream refundira prosječno 0,0012 funti, što znači da je za zaradu 1 funte potrebno 833 streama odnosno 7267 streamova kako bi se zaradilo jedan sat minimalne plaće u Velikoj Britaniji! I to vrijedi samo u slučaju da je to djelo skladala, napisala i aranžirala smo jedna osoba. To očigledno nije održivo.
S primjenom članka 17., europski građani mogu i dalje, kao i dosad, slobodno uživati i dijeliti glazbu, ali će kreativci imati pošteni udio u vrijednosti odnosno zarad koja se pritom stvara. Zato države članice moraju članak 17. implementirati što je prije moguće i tako osigurati poštene naknade za kreativce i autore djela.
2) STVORITE JEDNAKE UVJETE ZA SVE PLATFORME
Da bi se iskoristili potencijali i prednosti članka 17., on se mora primjenjivati na sve značajne platforme koje pružaju pristup autorskim djelima. Nacionalne definicije onih koji ne moraju tražiti licence trebaju biti što uže. Ne bi trebalo biti bijega od pravednosti!
Izuzetak “SMEs” za mikro i male tvrtke i start-up tvrtke (stavak 6) trebao bi biti usko izrađen i ne bi se trebao zloupotrebljavati. Tvrtke koje se pozivaju na ovu iznimku trebaju biti u potpunosti transparentne u pogledu prometa i prosječnog broja jedinstvenih mjesečnih posjetitelja.
Pojmovi „razumnog napora“ i „visokih industrijskih standarda profesionalne marljivosti“ trebali bi uspostaviti visoki prag koji bi pokazao da uistinu platforme rade sve što mogu i u dobroj vjeri.
3) IZUZECI OD AUTORSKIH PRAVA NE BI TREBALI POSTATI PRAVILO
Iznimke od autorskih prava predviđene člankom 17. već postoje u većini država članica EU. Stoga, nema potrebe za postavljanjem novih izuzetaka.
Moralna prava autora trebaju se u potpunosti poštovati u postupku implementacije Direktive, kako u kontekstu članka 17. tako i u kontekstu novih obveznih izuzetaka koje Direktiva predviđa (članci 3. do 7.).
POGLAVLJE 3 – ČLANCI 18. DO 23. – „PRAVIČNA NADOKNADA U EKSPLOATACIJSKIM UGOVORIMA AUTORA I IZVOĐAČA“
4) BUDITE FER PREMA autorima – onI IMAJU VRLO MALu PREGOVARAČKu MOĆ.
Države članice trebale bi prihvatiti činjenicu da ugovorna sloboda za autore najčešće nije realna opcija, pa bi stoga trebale priznati slabu početnu pregovaračku poziciju autora u pregovorima o njihovim ugovorima. U tom su duhu države članice trebale bi osigurati da su odredbe Direktive koje se na to odnose (uključujući članke 18. i 22.) obvezne i te da ih se ne može poništiti ugovorima.
5) BEZ OTPLATE, ALI POŠTENA I PROPORCIONALNA NAKNADA U SVIM UGOVORIMA
Načelo „odgovarajuće i proporcionalne naknade“ sadržano u članku 18. omogućuje autorima udio u prihodu ostvarenom eksploatacijom njihovih djela. Ova odredba trebala bi biti obvezna za sve ugovore o autorskim pravima, bez obzira je li riječ o nacionalnim europskim ili međunarodnim ugovorima. Tako bi se spriječila nepoštena praksa otkupa i autorima omogućilo da imaju pravičan udio u prihodima koje generiraju njihova djela.
6) AUTORI MORAJU BITI CJELOVITO I REDOVNO OBAVIJEŠTENI O ISKORIŠTAVANJU NJIHOVIH DJELA
Bez potpune transparentnosti, autori nisu u mogućnosti procijeniti vrijednost svojih djela. Transparentnost u iskorištavanju autorskih djela i prihodima koje ona stvaraju, o čemu je riječ u članku 19., preduvjet je za vrednovanje licenciranih/prenesenih prava i osnova za učinkovito djelovanje članaka 20., 21. i 22..
Ugovorni partneri autora trebali bi biti dužni obavijestiti autore o prestanku eksploatacije djela. U takvim slučajevima, autori bi trebali biti u mogućnosti opozvati svoja prava sukladno članku 22..
7)… BEZ PRIKRIVENIH IZUZETAKA ZA PODLICENCE, UGOVORE O NEOBJAVLJIVANJU ILI ODREĐENE KATEGORIJE RADOVA I TVRTKI.
Da bi to imalo smisla, obveza transparentnosti trebala bi se u potpunosti primjenjivati, bez iznimke za podlicence i sporazume o ne otkrivanju podataka. Članak 19. ne pruža mogućnost da se iz obveze transparentnosti izuzmu određene kategorija radova ili kategorija tvrtki.
8) DAJTE AUTORIMA ADEKVATAN UDIO U NJIHOVIM USPJESIMA
Članak 20. (mehanizam prilagodbe ugovora) omogućuje autorima da dobiju „dodatnu, primjerenu i pravednu naknadu“ u slučaju da je početna ugovorena naknada „nesrazmjerno niska“ u odnosu na sve prihode ostvarene eksploatacijom njihovih djela. Da bi učinkovito i pošteno djelovali, pojam “nerazmjerno malo” treba shvatiti kao “ne proporcionalan” i ne restriktivnije.
9) DOPUSTITE AUTORIMA DA povuku SVOJA PRAVA U SLUČAJU DA NJIHOVA DJELA NISU PRAVILNO ISKORIŠTENA …
Pravo na opoziv sadržano u članku 22. koristit će glazbenim kreativcima kao i europskim građanima koji bi imali pristup mnogim neobjavljenim djelima – koja su trenutno neiskorištena. Države članice trebale bi osigurati da se kontinuirani nedostatak redovitog i transparentnog izvještavanja (neusklađenost s člankom 19.) u praksi pokazuje kao nedostatak iskorištavanja. U protivnom, autori ne bi mogli opozvati licencu, kako je predviđeno člankom 22.
10)… BEZ IZNIMKE ZA VEĆINU KREATIVNIH DJELA.
Države članice ne bi trebale iz prava opoziva isključiti djela koja „obično sadrže doprinose više autora ili izvođača“. Izuzeće tih djela rezultiralo bi praznim i neučinkovitim obećanjem, jer činjenica je da je velika većina kreativnih djela zapravo rezultat rada više autora i izvođača.
