Akademik Pavle Dešpalj, dirigent i skladatelj koji je neizbrisivo oblikovao hrvatsku i međunarodnu glazbenu scenu, preminuo je u Zagrebu 16. prosinca 2021.
Rođen je u Blatu na Korčuli 18.06.1934., u uglednoj glazbeničkoj obitelji iz Arbanasa, maturirao u Zadru 1952. i diplomirao kompoziciju 1960. na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu u klasi prof. Stjepana Šuleka.
Dirigirao je svim najvažnijim domaćim orkestrima te ravnao brojnim glazbenim ustanovama: Godine 1961. osniva zadarske Glazbene večeri u sv. Donatu i Zadarski komorni orkestar. Od 1962. do 1967. je šef-dirigent Simfonijskog orkestra Radiotelevizija Zagreb, a istom se orkestru vraća 2011., kao šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Godine 1966. osnovao je i vodio Beogradski komorni orkestar. Od 1968. je dirigent, a od 1970. do 1981. i glazbeni ravnatelj Floridskog simfonijskog orkestra i Opere u Orlandu na Floridi. Od 1981. do 1986. je šef dirigent Zagrebačke filharmonije. Od 1981. do 1983. ujedno je i ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Godine 1987. postaje profesorom dirigiranja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje predaje do 1995., kada postaje dirigentom Filharmonije Tokyo Geidai i profesorom na Tokijskom nacionalnom sveučilištu. Od 1998. do 2012. bio je šef-dirigent Hrvatskog komornog orkestra, a od 2000. – 2009. Splitskog komornog orkestra. Godine 2010. postaje umjetnički vođa i dirigent Mozartina – nedjeljnih matineja Simfonijskog orkestra RTV Slovenije.
„Pavle Dešpalj bio je jedan od najvećih glazbenika koje je Hrvatska imala. Ponajprije prepoznatljiv kao dirigent, bio je također značajan skladatelj, pedagog, glazbeni promotor i organizator, pokretač i nositelj glazbenog života koji ostavlja iza sebe trajan trag ne samo u Hrvatskoj već i u susjednim zemljama, u Americi, u Japanu… Uz sve to bio je vedar i nasmijan gospodin koji je, osim talentom, znanjem i vještinom, osvajao svijet ljudskom toplinom i skromnošću.“ – rekao je glavni tajnik Hrvatskoga društva skladatelja, Antun Tomislav Šaban, u povodu smrti velikog maestra i cijenjenog člana HDS-a.
Uz brojne trajne angažmane, bio je čest gost-dirigent niza orkestara i opernih kuća te ravnao koncertima diljem Europe, po Americi i u Aziji. Ravnao je, između ostaloga Londonskom kraljevskom filharmonijom, moskovskim Ruskim državnim simfonijskim orkestrom, Novosibirskom filharmonijom, Pitsburškim simfonijskim orkestrom, Festivalskim orkestrom u čikaškome Grand Parku, Tokijskom filharmonijom, Tokijskim simfonijskim orkestrom te orkestrima Opera u Tokiju i Yokohami. Snimao je za inozemne radijske postaje te nosače zvuka za Croatia Records, Cantus i slovački Opus.
Maestro Mladen Tarbuk, predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, prisjeća se: „S kolegom Dešpaljem vežu me brojni zajednički muzički trenutci, od mojih izvedbi njegovih djela do njegovih izvedbi mojih djela. Kao umjetnik izvanrednog sluha i profinjenog ukusa, vješto je kormilario kroz brzace hrvatske glazbe, podnoseći sa smiješkom udarce ispod pojasa koje mu je, posve mediokritetski, znala udijeliti naša kulturna sredina. Kako to često biva, nadam se da će barem sada, kad je zauvijek utihnula lira velikog maestra, njegovi brojni suradnici, kao i kulturna javnost, uvidjeti njegov značaj, kako za hrvatsku reproduktivnu umjetnost, tako i za promociju hrvatske glazbene baštine.“
Među Dešpaljevim skladbama su Passacaglia i fuga za klavir i gudače, Tri koralne predigre za komorni orkestar, Varijacije za orkestar, Koncert za violinu i orkestar, Koncert za alt saksofon i gudače, Koncert za violončelo i gudače, Dva guslačka hira, Svečana Parada za rogove i orkestar. O svojem je skladateljskom radu rekao da je naučio „kako misliti“ i praviti glazbeno djelo od Stjepana Šuleka, ali i da je uvijek bio otvorena duha te učio od skladatelja iz prošlosti i suvremenika.
Pavle Dešpalj bio je i članom međunarodnih žirija dirigentskih natjecanja, počasni šef-dirigent niza orkestara i profesor emeritus Tokijskog nacionalnog Sveučilišta. Od 1992. bio je redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, čiji je potpredsjednik bio od 2004. do 2010. godine.
Akademik Dešpalj dobitnik je svih najvećih domaćih nagrada za kulturu te brojnih inozemnih: Nagrade Grada Zagreba 1965., nagrade Konzilija centralne Floride za znanost i umjetnost 1978., nagrada „Milka Trnina“ 1980., „Josip Štolcer Slavenski“ 1990., „Vladimir Nazor“ 1992., „Orlando“ 1993. i 2006. Godine 1994. primio je posebno priznanje Ministarstva kulture RH, a 1996. odlikovanje Predsjednika RH redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Dobitnik je Medalje grada Varaždina 1997., Nagrade „Ivan Lukačić“ 1999., Nagrade Ministarstva kulture RH za 2002., nagrade „Zlatno zvono“ 2004., Nagrade za životno djelo „Vladimir Nazor „2005., nagrade „Judita“ 2005. i Nagrade grada Zadra za životno djelo 2006. Godine 2012. dobio je Nagradu „Lovro pl. Matačić“. Godine 2014. nagrađen je Plaketom grada Varaždina. Dobitnik je godišnje nagrade Porin 1997., 2002., dva puta 2005., 2009., 2014., i dva puta 2017. Glazbenu nagradu „Porin“ za životno djelo primio je 2010. godine.
Obavijest o posljednjem ispraćaju bit će objavljena naknadno.
