Dora Pejačević, rođena 10. rujna 1885. u Budimpešti, umrla je 5. ožujka 1923. u münchenskoj klinici za ženske bolesti i porode, od sepse izazvane komplikacijama oko poroda njezinog prvog djeteta. Imala je samo 37 godina, tek dvije više od Mozarta kad je umro. Iza nje je ostalo 58 opusa orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i klavirske glazbe kojom je za života stekla veliki europski ugled. Njezina su djela tada izvođena u velikim kulturnim centrima kao što su London, Dresden, Budimpešta, Stockholm, Beč i München. Nakon smrti pomalo pada u zaborav, a za revitalizaciju je najzaslužnija muzikologinja akademkinja Koraljka Kos koja od sedamdesetih godina 20. stoljeća intenzivno istražuje njezino stvaralaštvo i biografiju. U novije doba počinje ju ponovno prepoznavati i Europa: najprije početkom 21. stoljeća njemačka diskografska tvrtka cpo na šest albuma objavljuje njezina najvrjednija djela u izvedbi prvorazrednih interpreta njemačkih i zapadnoeuropskih zemalja. Unatrag godinu dana, uoči 100. godišnjice njezine smrti, zanimanje velikih orkestara na Zapadu ponovno raste; njezina djela u svoje koncertne programe uvrštavaju ni manje ni više nego Simfonijski orkestar BBC-ja, Gewandhaus orkestar iz Leipziga, Simfonijski orkestar Poljskog nacionalnog radija Katowice, Janáčekov filharmonijski orkestar iz Ostrave, Norrköping Symfoniorkester, Real Filharmonía de Galicia, Orkestar Opere u Göteborgu i drugi. Najnoviji je slučaj onaj u Bremenu, gdje je 26. i 27. veljače ove godine koncert pod naslovom Odmor na moru (Auszeit am Meer) između Franckove Simfonije u d-molu i Debussyjevih simfonijskih skica More izvedene Četiri pjesme za glas i orkestar Dore Pejačević u obradi Ivana Živanovića. Bremenskom je filharmonijom dirigirao Michael Wendeberg, a kao solistica nastupila mezzosopranistica Annika Schlicht, solistica Njemačke opere u Berlinu. Lik i djela naše Dore nastavlja se slaviti ovoga tjedna u Frankfurtu na Majni. U četvrtak i petak, 2. i 3. ožujka, u velikom studiju (Sendesaal) na koncertu u svojem ciklusu Simfonijski orkestar Hessenskog radija iz Frankfurta pod dirigentskim vodstvom talijanskog maestra Jadera Bignaminija, inače glazbenog ravnatelja Detroitskog simfonijskog orkestra, izvodi Dorinu Simfoniju u fis-molu. Njezino je ime na programu najavljeno kao ono „prve skladateljice u Hrvatskoj”, koja je, premda plemkinja, bila „senzibilizirani kozmopolit” i izražavala se glazbenim jezikom između „duha kraja stoljeća, zašiljenosti Gustava Mahlera i kasnog romantizma Sergeja Rahmanjinova”. Njezina je Simfonija smještena nakon djela Richarda Straussa (simfonijska pjesma Don Juan) i Maxa Brucha (Prvi violinski koncert) kao dio istog skladateljskog kruga njemačkog govornog područja.
Oba je programa, u Bremenu i u Frankfurtu, s tamošnjim orkestrima dogovorio i počeo pripremati naš maestro Ivan Repušić, koji je zbog bolesti u posljednji trenutak završnu pripremu i koncerte bio prisiljen prepustiti svojim kolegama.
I naposljetku, točno na dan Dorine 100-godišnjice smrti, u nedjelju 5. ožujka, u dvoranama slavnog Gewandhausa u Leipzigu, priređuju se čak dva koncerta posvećena njezinim djelima, uz projekciju filma Dora – Bijeg u glazbu autorsko-redateljskog tima Kyra Steckweh-Tim van Beveren. U manjoj dvorani Mendelssohn u 18 sati počinje komorni koncert posvećen isključivo Dorinim djelima (Dvije minijature za violinu i klavir, Klavirski kvartet op. 25 i 2. gudački kvartet, op. 58) gdje su među izvođačima hrvatska violončelistica s leipziškom adresom Kajana Pačko i njemačka pijanistica Kyra Steckeweh koja nije samo koautorica spomenutog filma, već i provodi projekt digitalnih jednomjesečnih objava Dorinih klavirskih djela na Spotifyju usporedo s njima nadahnutim vizualnim radovima digitalnog umjetnika Omega C. Taj će koncert biti uvod u projekciju spomenutog filma s početkom od 20 sati u istoj dvorani. Za to vrijeme u Velikoj dvorani Gewandhausa, od 19:30, nastupa Simfonijski orkestar Radija Srednje Njemačke pod vodstvom engleskog maestra Alexandera Shelleya uz sopranisticu Lauru Aitkin. Na programu su Dorina Uvertira, op. 49 te pjesme Liebeslied, op. 39, Schmetterlingslieder, op. 52 i Verwandlung, op. 37. Njezina glazba zazvučat će u društvu dviju simfonijskih pjesama Richarda Straussa (Don Juan, te Smrt i preobraženje) i Sedam ranih pjesama Albana Berga. Gewandhaus svojoj publici događaje te nedjelje najavljuje riječima: „Dora Pejačević? To je jedna od najvažnijih skladateljica početka 20. stoljeća! Njezina ju je kasnoromantična glazba obogaćena impresionističkom harmonijom i slavensko-folklornom melodikom učinila slavnom već za života. Stoga je njezina jedina simfonija godine 1920. praizvedena u Dresdenu. Uz orkestralna djela i komornu glazbu pisala je klavirske skladbe i pjesme, najčešće na tekstove svojih prijatelja – Rainera Maria Rilkea i Karla Krausa, čije je stihove upotrijebila i u svojoj pjesmi za glas uz orkestar Verwandlung (uglazbljenje kojemu se divio čak i sam Schönberg).“
Što više reći nego, ponosni smo na našu Doru u svjetlu ponovnog otkrića njezina univerzalnog značaja i vrijednosti.
Foto: promo ZF
