Srdjan Kurpjel

skladatelj

(Sarajevo, BiH, 5. lipnja 1971.)

Sa samo četiri godine počeo je učiti klavir kod prof. Nede Stanković u Sarajevu. Već s 15 godina surađivao je s Goranom Bregovićem u radu na aranžmanima muzike za dugometražni film Kuduz redatelja A. Kenovića a samostalno je skladao glazbu za film Praznik u Sarajevu redatelja

B. Filipovića (1991.). Nakon europskog uspjeha muzike za film Kuduz u Parizu (Nagrada Felix) učvršćena je suradnja sa skladateljem G. Bregovićem, za kojega je Kurpjel radio kao orkestrator i programer više od 10 godina. Oni dijele uspjehe filmskih projekata i albuma Arizona Dream (1993.) i nagrade Palme d’Or u Cannesu za film Underground (1995.) E. Kusturice te mnogo reklama, priznanja i albuma. U devedesetima seli u London, odakle na čelu svoje tvrtke i publishing kompanije ZOUND sklada i producira razne projekte. Kurpjelova originalna glazba mogla se čuti putem raznih medija za kompanije kao što su Martini — Judderman Metz, Guinness, United Airlines, Audi, MTV News, Mercedes SLR, ali i u dugometražnim filmovima, npr. filmskim produkcijama BBC–a poput Margaret Thatcher: The Long Walk to Finchley (2008.) i The Song of Lunch (2010.) N. MacCormicka, 5. epizodi serije Messiah (2008.) i uspješnom dokumentarcu The End of the Line R. Murrayja (2009.). Njegov se skladateljski učinak može čuti i u MTV–jevom prvom dugometražnom filmu Transit (2005.) N. MacCormicka, kao i u seriji The Naked Pilgrim za BBC — Channel 4 (2003.) i još mnogo drugih projekata. Kreirao je dizjan zvuka za filmove kao što su Put oko svijeta u 80 dana F. Coracija (2004.), Tristan & Isolde K. Reynoldsa (2006.), This must be the Place

B. Sorrentina (2011.), A Royal Night Out J. Jarrolda (2015.), Heartless Ph. Ridleyja (2009.), Skellig A. Jankel (2009.) itd.

Isto tako je surađivao u realizaciji glazbe za mnoge filmove: Neka ostane među nama i Karaula R. Grlića, Teško je biti fin S. Vuletića, Kod amidže Idriza i Gori vatra P. Žalice, itd. Srdjan surađuje kao kompozitor, producent i aranžer s Ninom Badrić, Ilanom Kabiljom, Dinom Merlinom, G. Bregovićem, ali i sa svjetski poznatim umjetnicima kao što su Cesaria Evora, Iggy Pop, Scott Walker, Ofra Haza, pa posjeduje vrlo raznoliku listu klijenata koja obuhvaća glavne agencije u Londonu, SAD–u i Europi. Srdjan trenutno radi izmedju Londona, Dubrovnika, Istanbula i Brusselsa.

Nagrade: Nagrada Davorin (BiH) za najboljeg producenta, album Dine Merlina; Nagrada Golden Orange Antalya, za najbolji tonski dizajn u filmu Deli yurek, Turska (2002.); Nagrada Bronze Clio za najorginalniju muziku za reklamu Guinness Hands, London (2007.); Nagrada za najbolji tonski dizajn u filmu This Must be the Place

P. Sorrentina, Festival jevrejskog filma, Varšava (2012.).