U 87. godini napustio nas je skladatelj i redatelj Ivica Krajač (Beograd, 1938. – Zagreb, 2024.). Potomak dviju od najstarijih hrvatskih, senjskih patricijskih obitelji: Hreljanović–Krajač. Od najranijih dana zaljubljenik u glazbu i kazalište; 1956. kao profesionalni glazbenik utemeljuje vokalni show–kvartet 4M koji u 25 godina djelovanja postiže ogromnu popularnost u zemlji i inozemstvu. Studirao je komparativnu književnost i engleski jezik. Godine 1978. završava studij glazbe na Pedagoškoj akademiji u Zagrebu, a 1982. i studij kazališne režije na Akademiji za kazalište, film, televiziju i radiofoniju u Zagrebu. Posljednjih dvadesetak godina do umirovljenja, bio je stalni redatelj Opere HNK u Zagrebu. Režirao je četrdesetak velikih opernih i dramskih predstava u svim hrvatskim kazalištima.
Kao estradni umjetnik dobivao je brojne festivalske nagrade i u nas i izvan granica zemlje. Scenarist, libretist i prevoditelj dramske i glazbeno–scenske literature s engleskog, njemačkog, talijanskog i ruskog jezika.
Različiti izvođači s njegovim su pjesmama sudjelovali na uglednim hrvatskim festivalima kao što su Melodije hrvatskog Jadrana u Splitu (Nima Splita do Splita, Nono, moj dobri nono, Sviraj mi, sviraj), Melodije Istre i Kvarnera, Zagrebački festival i Opatijski festival (pobjednik 1963. s pjesmom Oprosti, volim te). Bio je član stručnog ocjenjivačkog suda Hrvatskog festivala zabavne glazbe Melodije Mostara 2001. godine te umjetnički direktor istog festivala nekoliko godina. Ljubitelji kajkavske popevke pamte ga po legendarnoj Mi smo dečki kaj pijemo stoječki s krapinskog festivala. Prepjevao je pjesmu Jacquesa Brela na hrvatski Ne me quitte pas (izveo ju je Ibrica Jusić,1970.). Surađivao je s brojnim poznatim hrvatskim izvođačima.
Nakon prvog desetljeća estradne karijere okrenuo se kazalištu. Diplomirao je glazbu na Pedagoškoj akademiji te potom kazališnu režiju na zagrebačkoj Akademiji dramskih umjetnosti u klasi prof. Koste Spaića, s kojim je poslije dugo godina surađivao. Godine 1983. zaposlio se kao operni redatelj u Operi zagrebačkog HNK. Režirao je mnoštvo predstava poznatih svjetskih opernih i dramskih autora. Hrvatska će ga javnost pamtiti kao libretista prve hrvatske rock-opere Gubec-beg (zajedno s Karlom Metikošem i Miljenkom Prohaskom) i mjuzikla Crne kraljice (uz Zlatka Tanodija). Pisao je scenarije za film i televiziju.
Bio je član Hrvatskog društva skladatelja, Hrvatskog društva dramskih umjetnika te Zajednice hrvatskih umjetnika, s visokim statusom priznatog umjetnika.
Iz nekrologa Siniše Škarice: „Za sebe je govorio da je tekstopisac, a ne pjesnik. ‘Arsen Dedić je jedan od rijetkih pjesnika koji je uspio biti i tekstopisac jer’ reći će, ‘velika je razlika između te dvije uloge.’ Naraštajima ljubitelja glazbe od pedesetih naovamo ostat će kao član legendarnih 4M (svojim ranim izvedbama i diskografijom) jedan od kumova rock glazbe na ovim prostorima. Neprijeporni bendovski lider i spiritus movens u međuvremenu je, kroz 60 punih godina, razgranao svoje životne pozive pjevača, tekstopisca, skladatelja, voditelja, scenarista i redatelja. Time kao da je potvrđivao lifetime projekciju jednog od svojih uzora, slavnog Shakespearea, s čijom će – ne slučajno! – Komedijom zablude (The Comedy of Errors), tamo već davne 1982. i započeti karijeru redatelja: ‘Cijeli svijet je pozornica, a svi muškarci i žene samo su glumci; izlaze na pozornicu i s pozornice silaze, a za svoga vijeka jedno ljudsko biće odigra mnogo uloga.’ Ivica Krajač Mali odigrao ih je do kraja predajući im se bez ostatka, izrastajući – kao što početak ovog kratkog spomenara otkriva – u Ivana Krajača Velikog.“
