Prvi Artist talk, održan drugi dan MBZ-a u 12 sati u opuštenoj atmosferi KIC Caféa, približio nam je balete Invisible time i a2 nastale na narudžbu festivala. Uz šalicu kave razgovarali smo sa skladateljima i izvođačima baleta čije ćemo izvedbe gledati u Zagrebačkom plesnom centru. Dok je ekipa baleta Invisible time bila cijela na okupu, skladateljica Ana Horvat, koreografkinja Melita Spahić Bezjak, udaraljkašica Kaja Frazky i plesač Zvonimir Kvesić, balet a2 predstavljao je samo skladatelj Tibor Szirovica. Naime, njegov tim, sastavljen od violista Aleksandra Jakopaneca, plesačice Ivane Pavlović i koreografkinje Zrinke Šimičić Mihanović, nije mogao prisustvovati razgovoru zbog proba za balet.
„Ideja projekta je od samog početka bila da svi budemo uključeni u proces“, objasnila nam je Ana Horvat. Kada je dobila narudžbu za djelo od HDS-a i MBZ-a odmah je znala da će surađivati s Kajom Farzky, a projektu su se ubrzo pridružili i Melita Spahić Bezjak te Zvnomir Kvesić, kojeg su odabrali za suradnju, kažu u šali, jer im je nedostajao muškarac u timu. Od prosinca 2014. razvijala se ideja za balet, a iako su na početku samo sjedili, u posljednjoj fazi pripreme samo su u pokretu. Ideja baleta Invisible time je: vrijeme – prostor – pokret – zvuk – magla. To „nije ples za glazbu ni glazba za ples“, objasnila nam je koreografkinja Melita Spahić Bezjak, koja nam je otkrila i odakle naziv baleta: „Zvuk je vidljiv, a može biti i nevidljiv. Ples je također vidljiv, ali može biti i nevidljiv.“ Ples je napisan za dva sola ili jedan duet. Ana Horvat odlučila je iskoristiti bogati fundus udaraljkaških instrumenata Kaje Farzky, koja u baletu svira kongo, bongose, bas bubanj i jedan melodijski instrument – glinene zdjele. „Nismo željele da svi instrumenti budu klasični“, objašnjava Kaja Farzky uključivanje desetak praznih glinenih zdjela u izvedbu. U svom djelu Ana Horvat kombinira udaraljke i elektroniku, ali je željela da balet bude i akustičan, pa u pojedinim dijelovima koristi samo elektroniku, tj. samo udaraljke koje su istovremeno i scenografija, ali i u pokretu. Neki pokreti koreografije objašnjavaju riječi, neki su nastali prema Morseovom kodu, objašnjava koreografkinja napominjući kako u ovom baletu: „Plesač treba biti prisutan i razmišljati dok izvodi.“. Ali nije sve ni u mentalnom naporu, jer je prema plesaču Petaru Kvesiću koreografija i fizički zahtjevna, ali bogata i raznolika.
Tim baleta a2 završio je koncept baleta prije desetak dana, a sada uvježbavaju nastup. Tibor Szirovica objasnio nam kako je počeo razvijati koncept ispijajući kave s koreografkinjom Zrinkom Šimičić Mihanović. Najveći izazov skladatelju predstavljalo je skladanje za violu: „Kada violist svira on je fokusiran na instrument pa mi je najveći izazov bio uključiti ga u scenu i koreografiju.“ U baletu a2 Aleksandar Jakopanec kreće se po sceni koliko god je to moguće, dok skladatelj Tibor Szirovica stoji sa strane i pušta elektroniku. „Partituru sam pisao imajući na umu i plesačicu“, kaže skladatelj opisujući njezin nastup kao „sviranje po pločama“.
A kako izgleda i zvuči sviranje po pločama možete pogledati i poslušati u srijedu 22. travnja u 23 i 30 u ZPC-u, dok se u vidljivost, tj. nevidljivost vremena možete uvjeriti već danas na istom mjestu i u isto vrijeme.
